Teroristički napadi na avione: Dosije Irana i dosije SAD-a
SAHARTV - Historija je svjedok napada na avione od strane vlada tokom proteklih nekoliko decenija, napada na dva aviona u kojima su poginulo svi putnici i članovi posade, a koji su izazvali totalno drukčije reakcije.
Tasnim je objavio da obaranje iranskog putničkog aviona na letu 655 koje je počinio američki vojni brod u Perzijskom zaljevu i leta 103 Pan Americana predstavljaju najpoznatije terorističke napade na civilne avione. U prvom slučaju američka vlada je oborila iranski avion, dok su, u drugom slučaju, teroristi, kako tvrde, povezani sa libijskom vladom srušili američki avion.
Međutim, posljedice ovih napada su totalno različite. Naime, drugi gore spomenuti slučaj je naišao na žestoke međunarodne reakcije i osude koje su propratile čak i sankcije. Libija je morala platiti milionski iznos porodicama stradalih, dok je visoki libijski vojni zapovjednik osuđen na kaznu zatvora.
Takva reakcija međunarodne zajednice nije uslijedila nakon što je američki ratni brod srušio iranski putnički avion. Porodicama stradalih je isplaćen samo 61 milion dolara, dok nikome nije suđeno za ovaj napad, a glavni zapovjednik je čak i nagrađen medaljom za hrabrost.
Trećeg jula 1988. godine sa aerodroma u Bandar Abasu je na letu 655 prema Dubaiju poletio putnički avion Islamske Republike Iran u kojem se nalazilo 291 putnik od kojih 114 muškaraca, 53 žene i 57 djece, te članovi posade. I dok je iranski putnički avion, poštujući međunarodne standarde, povećavao visinu letenja iznad iranskih teritorijalnih voda u Perzijskom zaljevu, pogodile su ga dvije rakete ispaljene sa američkog nosača aviona. Putnički avion je srušen, 291 putnik i svi članovi posade su poginuli, a na stranice identiteta američke vlasti je crnim slovima dopisan još jedan nehumani zločin počinjen nad nedužnim civilima.
Pukovnik George Emerson, tadašnji zapovjednik artiljerije na američkom nosaču aviona Vincent, nakon izvjesnog vremena je izjavio da je raketiranje iranskog putničkog aviona bila misija koja im je bila povjerena iz vrha. Oficiri američke Ratne mornarice su u svojim izjavama tadašnjeg komandanta nosača aviona Vincent, Willa Rogersa, opisivali kao osobu koja je bila spremna učiniti sve kako bi dobila čin admirala - pa čak počiniti i zločin protiv čovječnosti. Mnogi oficiri koji su služili na drugim američkim ratnim brodovima stacioniranim u Perzijskom zaljevu, prije raketiranja iranskog putničkog aviona, izražavali su zabrinutost zbog prekomjerenog Rogersovog karijerizma i onoga što je spreman počiniti.
Kapetan Richard Mc Canna, komandant pomorskih operacija američke Ratne mornarice u Perzijskom zaljevu, izjavio je da američki brodovi nisu trebali ulaziti u iranske teritorijalne vode, ali da je nosač aviona Vincent to učinio na osnovu otprije pripremljenog plana.
S druge strane, dva neimenovana Libijaca su osumnjičeni za saradnju s Abdelom Basetom el-Megrahijem, jedinom osobom koja je osuđena za napad u kojem su ubijena 243 putnika i 16 članova posade. Maamer Gadafi je 2003. preuzeo odgovornost za napad u Lokerbiju i isplatio odštetu porodicama žrtava, iako je tvrdio da nikad nije izdao naređenje za napad. Presuda Megrahiju se temeljila na teoriji da je Gadafi lično naredio postavljanje bombe kao odmazdu za američko bombardovanje Tripolija i Bengazija 1986. godine, u kojem je poginula Gadafijeva ćerka.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je uvelo 11-ogodišnje sankcije Libiji, koje je ukinulo tek 2003. godine, kada je Libija isplatila odštetu porodicama žrtava.
