Tužba Irana protiv SAD-a na Haškom sudu
SAHARTV - Islamska Republika Iran je, zbog uzurpiranja dijela depozita Centralne banke Irana, zvanično tužila SAD na Međunarodnom sudu pravde.
Hasan Ruhani, predsjednik Islamske Republike Iran je u srijedu, objavivši ovu vijest, rekao: ''Iranska vlada je također zatražila da se osudi ta antiiranska mjera SAD-a, te zbog štete nanesene Iranu, plati odšteta.'' Vrhovni sud SAD-a je 20. aprila u neprijateljskoj mjeri, pokrivenoj sudskom odlukom, objavio da je blizu dvije milijarde dolara imovine s depozitnog računa Centralne banke Irana u Njujorku zaplijenio u korist tužitelja u pravnom slučaju. Sudija suda je, pozivajući se na tvrdnje bez potvrde i dokaza o učešću Irana u različitim terorističkim mjerama koje su se desile uglavnom van Irana, osudio Iran na plaćanje odštete. Prema izjavi tužitelja u ovom slučaju, Iran su optužili za podršku libanskom pokretu Hezbullah i izjavili da je taj pokret bio faktor postavljanja bombe 1983. i pogibije američkih vojnika u Bejrutu. Oni također traže dobijanje odštete zbog drugih napada, između ostalog, postavljanja bombe 1996. godine u tornjevima Al-Habar u Saudijskoj Arabiji, kada je poginulo nekoliko američkih vojnika. Hasan Ruhani, predsjednik IR Iran je taj čin SAD-a nazvao "otvorenom krađom". Prošlog mjeseca je u reakciji na zapljenu iranske imovine od strane Vrhovnog suda SAD-a iranski parlament obavezao vladu da zatraži odštetu zbog štete koju su SAD nanijele "svojim neprijateljskim i zločinačkim mjerama" u državnom udaru u Iranu 1953. godine naovamo. Taj zakon je također naveo financijsku i duhovnu štetu koju su SAD nanijele u ratu Iraka protiv Irana, kao i štetu koju su SAD nanijele Iranu uništavanjem iranskih naftnih terminala u Perzijskom zaljevu, kao i špijuniranja SAD-a protiv Irana Teheranu. Iran i SAD su prije pobjede revolucije 1955. godine potpisale ugovor o ekonomskim odnosima i konzularnim pravima, koji je i dalje validan na osnovu međunarodnog prava. Taj ugovor je u junu 1957. krenuo u fazu realizacije i od tada do danas određen je jedan zakonski okvir za odnose između Irana i SAD-a. Druga bilješka u članu 21 ovog ugovora određuje ulogu Haškog suda u razmatranju tužbe dviju strana. Prema ovom članu, bilo kakav sukob među stranama potpisnicama može se predočiti međunarodnom sudu, osim ako se strane slože da ga riješe drugim putem. U raketnom napadu američkog ratnog broda na iranski putnički avion iznad Perzijskog zaljeva u vrijeme rata Iraka protiv Irana, u kojem je poginulo 290 osoba, Iran je, pozivajući se na spomenuti sporazum, tužbu protiv SAD-a predao Međunarodnom sudu pravde. Drugi put kad je Iran tužio SAD na Međunarodnom sudu bilo je u novembru 1992., nakon napada SAD-a na iranski naftovod u Perzijskom zaljevu 1987. i 1988. godine. Ovo je treća tužba Irana na Haškom sudu. Iran i iranski državni organi uživaju sudski imunitet naspram američkih sudova. Prema tome, sudske mjere SAD-a smatraju se kršenjem tog imuniteta. Tzv. pravne mjere SAD-a protiv Irana ne samo da nemaju pravnog temelja, već su mjere s političkim ciljevima i kršenje međunarodnih obaveza. U takvim uvjetima, obraćanje Međunarodnom sudu pravde jedan je od pravnih načina za istragu takvih mjera i pokazuje da je Iran odlučan da brani svoja prava na tom međunarodnom sudu. Iako iskustvo pokazuje da ne treba imati prevelika očekivanja od tog suda.
