Promjena na čelu Talibana, uz mnoga pitanja i nejasnoće
SAHARTV – Prošle sedmice Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Američkih Država Pentagon je izdalo saopštenje u kojem je saopštilo da je u jednom zračnom napadu likvidiran mulla Ahtar Muhammed Mensur, čelnik Talibana.
Nedugo zatim, ured predsjednika Afganistana je na svom twiter profilu potvrdio smrt mulla Ahtar Muhammeda Mensura i saopštio da je on ubijen u napadu bespilotnom letjelicom. Hejbatullah Ahund-zade je u srijedu potvrdio smrt mulla Ahtar Mensura, čelnika Talibana te je istovremeno od strane Visokog vijeća pakistanskog grada Kuvejte imenovan za novog čelnika grupacije Taliban u Afganistanu. U izvještaju se može zaključiti da je mulla Ahtar likvidiran od strane američkih bespilotnih letjelica i sa direktnom dozvolom američkog predsjednika Baraka Obame. Napad se desio u regionu Dalbendin u pakistanskoj provinciji Balučistan u uvjetima kada se mulla Ahtar nalazio na putu od Taftana do Kuvejte. Međutim, ovdje postoje mnoge nejasnoće jer se u izvještaju navodi da je mulla Ahtar bio samo sa jednim vozačem u automobilu a nejasnoće su osnažene zbog vremena i mjesta izvršenog napada bespilotnom letjelicom. Najvažnija tema povezana sa operacijom američke bespilotne letjelice jeste upravo ova činjenica praćena velikim nejasnoćama. Mulla Ahtar je 2013. godine stigao na čelo Talibana nakon smrti mulla Omera u jednog bolnici u pakistanskom Karačiju. Ovo je izuzetno važna tema jer je američka inostrana politika u Afganistanu zasnovana na tome da čelnici Talibana ne smiju biti likvidirani jer je njihovo učešće u mirovnim pregovorima u toj zemlji izuzetno značajno. Zanimljivo je da su američki i pakistanski obavještajni izvori već više od jedne decenije dobro upoznati sa mjestima na kojima se kriju čelnici Talibana ali je još zanimljivije da su se oni ustručavali da izvrše napade na njih.
Likvidacija mulla Ahtara je aktuelizirala mogućnost stvarne analize dvije teorije i pretpostavke o politici likvidacije čelnika terorističkih grupacija. I ove pretpostavke su zasnovane na osnovi ciljeva samih napada.
Prva pretpostavka je da će likvidacija mulla Ahtara umanjiti napade Talibana u Afganistanu i drugdje u regionu ali i da će umanjiti ljudske gubitke u redovima afganistanskih, američkih i koalicionih snaga u Afganistanu.
Druga pretpostavka govori da će zamjenik mulla Ahtara biti ponukan da više učestvuje mirovnim pregovorima koji su zaustavljeni već određeno vrijeme.
Politički analitičari i stručnjaci borbe protiv terorizma vjeruju da u sektoru likvidacija terorističkih čelnika i paravojnih formacija, kao i njihovih podređenih komandanata, kao i uticaja istog na smanjenje nasilja i smrtonosnih napada, postoji pravilo koje kaže da će nakon likvidacije čelnika neke terorističke skupine sva odgovornost za tehničke i taktičke operacije i napade preći na njegove zamjenike i komandante na nižim razinama a dosadašnje iskustvo je pokazalo da se u ovakvim prilikama pojačavaju napadi i nasilje nad civilnim stanovništvom.
Vezano za drugu pretpostavku, stiče se utisak da su američka predviđanja i ovoga puta ispala pogrešna.
Novoizabrani čelnik Talibana Hejbatullah Ahund-zade je u prvom obraćanju u svojstvu čelnika Talibana, u audio-poruci, jasno rekao da nema namjeru da učestvuje u mirovnim pregovorima tvrdeći da ova grupacija nikada neće pokleknuti u svojim operacijama i djelovanju. Jasno je rekao da se on protivi bilo kakvim mirovnim pregovorima.
Pa ipak, stiče se utisak da je glavni dobitnik u zračnoj operaciji američke ratne avijacije i njihove bespilotne letjelice u kojoj je likvidiran mulla Ahtar, zapravo tekfirija skupina DAIŠ koja govori o formiranju islamskog hilafeta u cilju izbavljanja islama iz situacije u kojoj se trenutno nalazi islamski svijet. Zanimljivo je da ova tekfirijska skupina i struja na jugu Azije ima tri pretendenta.
Talibanska ideološka struja za koju se može reći da je lokalnog i etničkog tipa je ideologija zasnovana na ograničenim ciljevima i takva ideologija u Afganistanu je usmjerena ka stvaranju jednog islamskog emirata, dok u susjednom Pakistanu svoje aktivnosti usmjerava ka potpunoj islamizaciji vlasti i moći. Ovo je bio prvi pretendent.
Drugi pretendent je struja koja zagovara nekakav islamski džihad, a to je bila teroristička organizacija El Kaida na čijem se čelu nalazio Ejman el Zavaheri – egipatski liječnik i hirurg. Ova grupacija je na kraju ujedinjena sa Talibanima.
Ali treća struja koja je posljednje vrijeme najsnažnija jeste tekfirijska skupina DAIŠ koja u srcu istočnog hilafeta radi na prikupljanju novih svježih snaga, kao i organizaciji i zauzimanju teritorija u Afganistanu. Kapaciteti DAIŠ-a su nešto veći i opsežniji od Talibana i El Kaide. Stoga, postoji velika mogućnost da će DAIŠ u trenutnim uvjetima biti u stanju da u svoje redove privuče veći broj nezadovoljnih Talibana.
U ovakvoj situaciji, izuzetno pogodnoj za DAIŠ u Afganistanu, postojanje ove činjenice koja govori da ideja o hilafetu ehli sunneta na Indijskom potkontinentu traje već više decenija, pa i stoljeća, i kao jedini izlaz za muslimane iz trenutnih uvjeta u kojima se nalaze i koji tvrde da je jedinstveni hilafet jedina moguća karta na koju danas mogu igrati, stvara izuzetne predispozicije za tekfirijsku skupinu DAIŠ u pravcu prihvata nezadovoljnih Talibana. U ovakvim uvjetima DAIŠ se nalazi u mnogo boljoj poziciji od El Kaide.
