Politička kriza u Iraku
SAHAR TV- Zbog propalih pregovora iračkih parlamentaraca o formiranju novog vladinog kabineta, i poštivanja zahtjeva Hejdara El Abadija, sve je manje nade u poboljšanje političke krize u Iraku.
Za jučer je bilo planirano da će doći do kompromisa o rješenju političke krize u zemlji, no zbog nesuglasica među parlamentarnim predstavnicima, sastanci su odgođeni za narednu sedmicu. U Iraku se nastavlja duboka politička kriza koja je „službeno“ počela polovinom aprila , kada je dio zastupnika iračkog parlamenta započeo bojkot rada parlamenta na inicijativu bloka „Al-Ahrar“, na čelu s Muktadom El Sadrom, tražeći smjenu kabineta (ne osobno i premijera Haidara al-Abadia). Prije nekoliko dana kriza je dosegnula oštru fazu. Istup premijera Abadia koji je predložio spisak desetoro kandidata za nove ministre iz redova „tehnokrata“, uz plan o ekonomskoj reformi i borbi protiv korupcije, srušen je zastupnicima koji su premijera gađali s bocama vode. Kao opravdanje njihovoga gnjeva poslužile su velike demonstracije El-Sadrovih pristaša na granici gradske „Zelene zone“ (kvart glavnoga grada s visokom razinom sigurnosti, u kojem se nalaze državne institucije i rezidencije političke i ekonomske elite) koji su zahtjevali potporu premijerovim reformama, a premijerovi protivnici su ih ocijenili kao pokušaj „zastrašivanja“ i ucjene parlamenta. Kao rezultat napetosti bila je izglasana potpora samo petorici kandidata i osnivanje 28. aprila posebne komisije za pregovore sa zastupnicima „štrajkašima“.Parole bagdadskog „majdana“ na čelu s El-Sadrom uobičajenog su „kolorita“: borba protiv korupcije, osnivanje vlade stručnjaka (tehnokrata) i sl. ali su, kako to uvijek i biva, iza tih uopćenih parola skriveni i drugi čimbenici koji ukazuju na duboku krizu suvremenog iračkog društva.Već od početka februara u Iraku traju politička i društvena previranja povezena s traženjem političkih reformi i osnivanja nove vlade.Dva su temeljna razloga za krizu vlade: prvo, porast nezadovoljstva građana novom političkom elitom došlom na vlast prije trinaest godina nakon američke vojne intervencije i rušenja Sadama Huseina, a koja Iračanima, osim bijede i građanskog rata nije donjela ničeg dobrog. Ekspanzija DAIŠ-a prije dvije godine neposredno je povezana sa rušenjem iračke vojske i nesposobnosti vlade Nuria al- Malikia suprostaviti se ekstremistima i vjerskim fanaticima, a što je i dovelo do pada vlade u augustu te iste godine. Novi premijer postao je navedeni Haider al-Abadi, koji je, kao i njegov prethodnik, jedan od vođa Stranke islamskog poziva ali pripada njezinoj drugoj frakciji. Za razliku od njegovog prethodnika, El Abadi je dugo vremena živio u Velikoj Britaniji i pripada pro-zapadnom krilu navedene političke stranke. Dakle, političko stanje u Iraku postaje sve složenije i posve je jasno da se unutar tog novog sukoba radi o sudaru dviju državnih koncepcija i utjecaja na iračku vanjsku politiku.
