Političke, ekonomske i humanističke posljedice eksplozije u Ankari
SAHARTV – Strašna eksplozija automobil-bombe u blizini kasarne turskih vojnih snaga i na samo 300 metara udaljenosti od Generalštaba turske armije u prijestonici Ankari, odnosno u neposrednoj blizini turskog parlamenta, dovela je do jačanja straha i panike u turskoj prijestonici, pored toga što je ova eksplozija odnijela veliki broj civilnih žrtava.
Navodi se da je u ovom bombaškom napadu stradalo 28 a da je povrijeđena i ranjena najmanje 61 osoba. Druga eksplozija se desila samo dan kasnije, odnosno u četvrtak, na pravcu kretanja konvoja vojnih kamiona turske armije najugoistoku zemlje i u ovom napadu je smrtnostradalo 7 lica. Pojedini mediji su objavili da je u blizini turskog kulturnog centra u Švedskoj također zabilježena strašna detonacija. Švedski mediji su objavili da se ova strašna eksplozija desila u blizini zgrade turskog kulturnog centra u prijestonici Štokholmu. Policija te zemlje je potvrdila informaciju i saopštila da je u detonaciji došlo do razbijanja svih prozora na ovom objektu.
Predsjednik Republike Turske Redžeb Tajjip Erdogan je samo par časova nakon ove eksplozije izdao saopštenje u kojem se kaže da je borba protiv plaćenika koji čine ovakve strašne i kukavičke napade i koji uopšte ne priznaju nikakve granice etike i ljudskosti, izgleda da će nastaviti sa ovakvim svojim operacijama. Turski mediji povezani sa državnim organima su objavili članke koji podsjećaju na ranije terorističke napade pripadnika Kurdske radničke partije PKK te naglašavaju da su počinitelji i ovih napada upravo pripadnici PKK i PJD-a, odnosno Radničke partije sirijskih Kurda. U svakom slučaju, još uvijek nijedna grupacija nije preuzela odgovornost za ove bombaške napade.
Eksplozija koja se desila u predvečerje u srijedu u prijestonici Ankari nije bila jedina teroristička operacija i bombaški napad u ovoj zemlji u posljednjih nekoliko mjeseci. Zapravo turske vlasti su od vremena iniciranja nestabilnosti i žrtvovanja domaće ekonomije i bezbjednosti, odnosno društvene stabilnosti u Turskoj zarad provođenja strateške inostrane politike koja i nije tako logična i jasna, na vrh prioriteta svojih aktivnosti je stabila miješanje u unutrašnja pitanja susjednih zemalja. Podrška naoružanim pobunjenicima i teroristima u Siriji koji se bore protiv vlasti sirijskog predsjednika Bešar el Asada te obezbjeđenje svakojake finansijske, vojne i logističke podrške teroritičkim i tekfirijskim skupinama na sirijskom tlu dio su inostrane politike zvanične Ankare u regionalnim zemljama, posebno u Siriji. Ali sada turski državnici optužuju i okrivljuju pripadnike PKK za bilo kakav teroristički napad ili incident koji se desi u Turskoj. Stiče se utisak da zvanična Ankara ovakvim potezima dovodi do stvaranja slike da je skupina PKK odgovorna za svo negativno što se dešava u zemlji i da zbog toga turska administracija slijedi istovremeno nekoliko ciljeva. A kao rezultat toga jeste bar pobjeda trenutne vladajuće partije na parlamentarnim izborima u zemlji. Među drugim ciljevima turske administracije se mogu uvrstiti borba protiv pripadnika PKK u Turskoj i regionalnim zemljama, odnosno stvaranje uvjeta za vojnim prisustvom turske armije na teritorijama svojih susjeda, posebno Sirije i Iraka, a ove dvije činjenice su proistekle iz teorije da je PKK odgovorna za sve terorističke napade na turskom tlu posljednjih nekoliko mjeseci. Uopšte nema sumnje da je skupina PKK isprovocirana raznim potezima turskih političkih i vojnih snaga tokom posljednjih mjeseci i da su oni posegnuli za nekim osvetničkim operacijama u ovoj zemlji, posebno u prijestonici i drugim gradovima, ali se ne smije zaboraviti činjenica da su upravo turske vlasti dovele do destabilizacije turskog društva svojim potezima u proteklih nekoliko mjeseci. Kao povod činjeničnom stanju u zemlji i inostranoj politici Ankare treba se okriviti politika vladajuće partije Pravde i razvoj. Ovakvi potezi su do sada imali izuzetno veliku političku, diplomatsku, vojnu, bezbjedosnosnu, ekonomsku i ljudsku cijenu po tursko društvo, ali je sasvim jasno da je nemoguće u kratkoročnom periodu primijetiti bilo kakvu promjenu u stavovima turske administracije prema dešavanjima u regionu zapada Azije.
