Obama protiv Trumpa
SAHARTV - Barak Obama, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država se okomio na republikanskog kandidata za predsjedničke izbore u SAD-u.
Obama je u intervjuu za medije u Kaliforniji rekao da ne smatra da će Donald Trump postati predsjednik SAD-a. Odlazeći američki lider je na taj način reagovao na više nego ozbiljne prognoze koje Trumpa stavljaju na prvo mjesto među potencijalnim kandidatima za predsjednika SAD iz Republikanske partije. “Nastavljam da vjerujem da gospodin Trump neće biti predsjednik. To vjerujem jer vjerujem američkom narodu. Mislim da američki narod shvata koliko je posao predsjednika ozbiljan. To nije jednako vođenju televizijske emisije ili rijaliti programa. To nije promocija, nije marketing. To je veoma težak posao“, rekao je Obama. Milijarder je imao spreman odgovor na to. “Taj čovjek je toliko loše radio svoj posao... Mnogo nas je vratio unazad. Ipak, njegove kritike su za mene veliki kompliment“, naveo je Trump, čiji protukandidat, Jeb Bush, kojeg je cijela establišmentska Amerika prije samo godinu dana smatrala glavnim republikanskim favoritom, sada ne može dostići ni pet posto.
Cijeli je niz razloga Trumpove popularnosti: njegov sukob s političkim establišmentom samo je jedan od tih razloga. Ako se, pak, pažljivije analiziraju politički stavovi Teda Cruza i Marca Rubije, vulgarni i skandalozni Trump katkad se doima kao dobrohotni, tolerantni liberal u usporedbi s uglađenim, visoko obrazovanim, ali zaista drastično konzervativnim hispanoameričkim senatorima.
Trumpov je uvredljivi rječnik vjerojatno nezabilježen u novijoj historiji demokratskih država, kada je riječ o pretendentima na najviše državne dužnosti. Međutim, politički stavovi Teda Cruza i Marca Rubije mnogo su zlokobniji čak i od Trumpovih. Američki ratni veteran John McCain, koji se prije osam godina natjecao protiv Baracka Obame, senatora Cruza smatra jednom od najgorih pojava koje su se uopće dogodile Republikanskoj stranci. No, čak i površan pregled njihovih glavnih političkih stavova, koji jasno pokazuje da su ta dva pravnika srednjih četrdesetih godina neusporedivo radikalniji od zaista skandaloznog Donalda Trumpa, nameće jedino uistinu važno pitanje o stanju u Republikanskoj stranci. Zašto je, dakle, Grand Old Party otišao toliko udesno? Zašto je ta stranka spala na jednog zlog cirkusanta i na dvojicu jezuitski zadrtih konzervativaca?
Dio odgovora vjerojatno piše u posljednjoj knjizi Henryja Kissingera, arhitekta republikanske vanjske politike u kasnim šezdesetim i sedamdesetim godinama (ali i posebnog savjetnika predsjednika Obame). Roger Cohen, istaknuti kolumnist The New York Timesa, vrlo je slično definirao uzroke jačanja ekstremističke politike u samim Sjedinjenim Državama: “Živimo u doba nesigurnog ekonomskog oporavka, stagnirajućih plata, loših šansi i nejasne budućnosti.” Politički trendovi u Sjedinjenim Državama ne razlikuju se od nekih europskih: poljski i mađarski ekstremni nacionalizam i proturepublikanstvo, koji sada vladaju u obje te zemlje, nastali su na istim onim temeljima o kojima govore Kissinger i Cohen. Jedan se sistem vrijednosti naočigled raspada, novog sistema nema, život nije osobito dobar, a establišment je teško kompromitiran iz čitavog niza raznih razloga, među kojima je posebno važan izostanak pravnog obračuna s finansijskim kapitalom, koji je izazvao veliku krizu 2008. godine. Nije, u krajnjoj liniji, neobično što je Trumpova retorika prema Wall Streetu često oštrija od Obamine. U takvim okolnostima čak i najekstremnije opcije kadre su preuzeti vlast, kako znamo iz njemačkog i talijanskog primjera prije Drugog svjetskog rata. A Republikanska stranka sada nudi tri prilično radikalne opcije.
