SAHAR

SAHARTV – Informativni izvori pišu da je Kraljevina Saudijska Arabija saopštila da namjerava izvršiti kopnenu invaziju na Siriju time što će u ovu zemlju poslati desetine hiljada svojih vojnika.

Mnogi analitičari tvrde da je zvanični Rijad prije ove odluke obavio ozbiljne konsultacije sa Republikom Turskom. Zanimljivo je da su Sjedinjene Američke Države istog momenta podržale saudijsku odluku o slanju i stacioniranju svojih kopnenih nasga snaga u Siriju. Međutim, ovdje se postavlja pitanje zašto je saudijska monarhija upravo sada, u ovom vremenskom terminu, donijela odluku o slanju svojih kopnenih snaga u Siriju? Odmah na početku odgovora na ovo pitanje je potrebno naglasiti da su posljednjih sedmica sirijske vojne snage, uz podršku svojih saveznika, postigle izuzetne rezultate na bojnim poljima i nanijele teške gubitke naoružanim pobunjenicima, radikalima, teroristima i tekfirijama. Među najznačajnijim dostignućima sirijskih vojnih snaga posljednjih dana se može ukazati na oslobađanje velikih površina koje su bile pod kontrolom tekfirija i ujedno približavanje granici sa Turskom a svakako se ne smije zaboraviti proboj višegodišnje opsade gradova Nobbol i El Zahra, nekih dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Haleba. Kraljevina Saudijska Arabija kao izgovor za zauzimanje odluke o slanju svojih kopnenih snaga, ističe pitanje borbe protiv DAIŠ-a, međutim, činjenica je da su te tekfirijske skupine konstantno imale veliku i svrsrdnu podršku saudijske krune i njenih bliskoistočnih saveznika, poput Katara i Turske, tako da je nanošenje teškog poraza teroristima i tekfirijama sjeverno od Haleba, posebno u regionu na granici sa Turskom, što je bio region gdje su teroristi imali poseban tretman još više od 3 godine, primoralo Rijad da donese odluku o slanju svojih kopnenih snaga u Siriju. Ako bi se ova odluka prenijela na kartu, odnosno ako bi bila provedena u praksi, to bil značilo otvoreno političko samoubistvo saudijske krune. Koordinacija Turske i Saudijske Arabije u donošenju ove odluke u pravcu formiranja jednog snažnog koordinacionog vojnog tijela, kako to navodi britanski dnevni list Guardian, pokazatelj je da su Ankara i Rijad, oduvijek bili glavni igrači i inostrani intervencionisti u sirijskom oružanom konfliktu i da su sada ljuti i bijesni zbog promjena na sirijskim ratištima. Još jedna stvar, koja je možda i važnija od prethodno navedene, jeste veliko napredovanje sirijskih vojnih snaga na ratištima, posebno u pravcu granice sa Turskom, te teški porazi pobunjeničkih, terorističkih i tekfirijskih skupina, što je promijenilo ravnotežu snage i moći u korist regionalne velesile – Islamske Republike Iran, odnosno regionalnog pokreta otpora, dok su upravo Turska i Kraljevina Saudijska Arabija tokom proteklih godina činile veliki napor da spriječe ovaj scenario. Ali, vezano za odluku saudijske monarhije da pošalje svoje kopnene snage na Siriju – što se smatra političkim samoubistvom za Ale Saud – zašto su Sjedinjene Američke Države toplo dočekale ovu odluku, potrebno je reći da je jedan od razloga zašto je američka administracija podržala ovu odluku zvaničnog Rijada jeste u tome što će odlaskom saudijskih vojnika na sirijski teritorij doći do još jednog posredničkog rata u regionu, tako da će Wašington, bez slanja svojih vojnih snaga na teren biti u stanju da bez ikakve muke i problema provode svoju imperijalističku politku na zapadu Azije. Drugi razlog američke podrške saudijskoj odluci da pošalje svoje kopnene snage u Siriju jeste da je zvanični Rijad svojim samovoljnim i sebičnim odlukama i potezima poremetio mnogobrojne američke planove za Bliski istok, a posljednji od tih planova koji je rezultirao porazom jeste prekid i sabotaža sirijskih mirovnih pregovora Ženeva-3. Stoga, Sjedinjene Američke Države su podržale saudijsku odluku o slanju svojih kopnenih snaga na sirijski teritorij jer Wašington vrlo dobro zna da aktivna podrška Islamske Republike Iran i Ruske federacije sirijskim pružanim snagama neće dozvoliti saudijskim jedinicama da postignu bilo kakve manevarske rezultate na sirijskom tlu.