SAHAR

SAHARTV - Smanjenje usluga Organizacije za pružanje humanitarne pomoći Ujedinjenih nacija za palestinske izbjeglice (UNRWA), otežalo je životne uslove za stotine palestinskih izbjeglica u palestinskim regionima i regionalnim zemljama.

Prema izvještaju UNRWA-e, ovaj organ je zbog značajnoj smanjenja budžeta u 2016. godini, će smanjiti ili obustaviti edukacijske, zdravtsvene i prehrambene usluge za stotine hiljada Palestinaca na teritoriji Palestinske samouupravne oblasti i regionalnim zemljama, uključujući Liban i Jordan. Komesar Agencije Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) Pierre Krahenbuhl tvrdi da zbog budžetskog deficita ove agencije Palestinci prolaze kroz jednu od najtežih kriza još od 1948. godine kada su bili primorani da se sele iz svoje zemlje. Naglasivši da će UNRWA i dalje dopremati pomoć palestinskim izbjeglicama u kampovima u Palestini i susjednim zemljama, Krahenbuhl je kazao da je rukovodstvo ove agencije uputilo apel članicama UN-a i donatorima da podrže njihov rad i da ispune svoje obaveze o tom pitanju. "Prije početka građanskog rata u Siriji, u kampu Yemruk je živjelo 160.000 palestinskih izbjeglica. Nakon ratnih razaranja taj broj je smanjen na 18.000. UNRWA od 28. marta nema pristup kampu. Nismo mogli uspostaviti siguran koridor za evakuaciju i spašavanje tamošnjih izbjeglica", kazao je Krahenbohl.

Komentirajući odnose između UNRWA i Izraela, Krahenbohl je kazao da povremeno dolazi do zastoja od prošlogodišnjih izraelskih napada na Gazu, kada su meta napada bilo i sedam centara ove UN-ove agencije. Pretvaranje Palestine u jevrejsku državu bio je promišljen, dugotrajan i nasilan proces. Palestincima su oduzete ogromne površine zemljišta, a više od 80 posto Palestinskih Arapa, u području koje je 1948. postalo Izrael, gotovo preko noći postali su izbjeglice. Sada ih ima približno sedam miliona širom svijeta. Taj proces kulminirao je 1948. godine, ali je počeo već početkom 20. stoljeća. Nastavlja se i danas. Cionističke snage su, kako bi stvorile državu Izrael, napale glavne palestinske gradove i uništile više od 530 palestinskih sela. Blizu 13.000 Palestinaca je poginulo, a 1948. više od 750.000 protjerano iz domova, čime su postali izbjeglice. To je bio vrhunac cionističkog „etničkog čišćenja“. Danas je palestinskih izbjeglica i njihovih potomaka više od sedam miliona. Mnogi i dalje čame u izbjegličkim kampovima u susjednim arapskim zemljama, čekajući povratak u domovinu. Izraelski zid razdvajanja proteže se od sjevernog dijela okupirane Zapadne obale do njenog juga. Od 2002. godine njegova izgradnja Izraelu omogućava efektivno pripajanje i upotrebu nekih od najplodnijih dijelova palestinske zemlje na okupiranoj Zapadnoj obali. Uprkos tvrdnji Međunarodnog suda pravde da je te gradnja suprotna međunarodnom pravu i međunarodnoj osudi gradnje, teritorijalna agresija koju provodi Izrael neometano je nastavljena. Godine 1995, nakon sporazuma „Oslo II“, Izrael je podijelio Zapadnu obalu na tri neuvezane regije, poznate kao zone A, B i C. Zona A vremenom je rasla. Danas obuhvata 18% teritorije Zapadne obale na kojoj je novouspostavljena palestinska samouprava ostvarivala kontrolu nad civilnim poslovima i unutrašnjom sigurnošću. Zonu B čine stotine palestinskih sela. Pod palestinskom je javnom upravom i izraelskom kontrolom unutrašnje sigurnosti. U obje zone, A i B, Izrael i dalje kontroliše pitanja unutrašnje sigurnosti, što znači da okupatorske snage imaju ovlasti u bilo kojem trenutku napasti palestinske kuće i zemlju. Zona C obuhvata 60 posto Zapadne obale te je u potpunosti pod kontrolom Izraela. Sva izraelska doseljenička naselja nalaze se u toj zoni.