Nastavak sukoba između turskih vlasti i PKK
SAHARTV – U dosadašnjim oružanim sukobima vojnih snaga Republike Turske sa pripadnicima Kurdske radničke partije poginulo je 610 pripadnika PKK.
Ova tema je samo jedan dio saopštenja turske armije koji je nedavno objavljen. Vojne operacije turske armije su počele sredinom decembra prošle godine u tri regiona na jugu te zemlje protiv pripadnika Kurdske radničke partije PKK. Činjenica je da su tokom protekle godine dana zaoštreni sukobi između turske armije i PKK što je povećalo dozu zebnje i straha da će na ovaj način biti zatvoreni svi mogući putevi za postizanje mirnog rješenja nesuglasica i problema između turske armije i PKK. U saopštenju turske armije koje je objavljeno u uvjetima kada je predsjednik te zemlje Redžeb Tajjib Erdogan pripadnike PKK u jednom od posljednjih govora nazvao teroristima te da ova grupacija nikako nije oficijelni predstavnik kurdskog stanovništva u Turskoj. Saopštenje turske armije u kojem se govori o gušenju svih aktivnosti PKK i samo izlaganje predsjednika Erdogana koji je PKK nazvao terorističkom skupinom zbog čega postoji potreba da se vlasti svim snagama i kapacitetima bore protiv ove skupine zapravo su dvije strane kovanice turske administracije u ophođenju prema kurdskom pitanju u Turskoj, ali i prema Kurdskoj radničkoj partiji. Ali samo sa tom razlikom što je predsjednik Erdogan, služeći se dobro isprobanim kalupom koji se masovno koristi posljednjih mjeseci i godina u svijetu gdje se recimo Talibani u Afganistanu dijele u dvije grupacije; jednu čine dobri Talibani koji bi i pregovarali i sa druge strane imate loše i zle Talibane koji zaslužuju da budu uništeni i koji su osuđeni na istrebljenje; ili recimo podjela terorizma na dobar i loš terorizam, gdje dobri terorizam ima svesrdnu podršku Zapada i arapskih zemalja regiona zapada Azije i lošeg ili zlog terorizma kojeg nazivaju zloćudnom pojavom; tako da vidimo da se u ovim uvjetima turski Kurdi dijele u dvije grupacije – loši i dobri Kurdi. U ovoj podjeli turske administracije pripadnici PKK ne samo da ne predstavljaju turske Kurde nego zaslužuju da budu lovljeni na svakom koraku, zaslužuju da budu meta na svakom mjestu i zaslužuju da budu uništeni i istrijebljeni.
Sa druge strane, turski predsjednik Erdogan nije predstavio nikakvo obrazloženje zašto turske vlasti prije nego li je došlo do teške situacije u regionu Bliskog istoka nisu sjele za pregovarački stol sa onom grupom lojalnih kurdskih građana i zašto sa njihovim predstavnicima nisu radili na rješavanju njihovih mnogobrojnih problema. Na osnovu istraživanja političkog ponašanja današnjeg turskog društva sjedanje za pregovarački stol sa predstavnicima kurdske populacije bi značilo i priznavanje postojanja i ozvaničenja rada Kurdske radničke partije PKK kao jednog važnog društvenog i političkog pokretača kurdskog stanovništva. Sa druge strane vidimo da je strategija djelovanja turske armije prema kurdskoj populaciji dovela do smrti 610 pripadnika PKK – prema zvaničnom saopštenju turskih oružanih snaga. I upravo ovaj vid djelovanja turske administracije i državnog vrha u Ankari praktično znači uništenje svih mogućih puteva za pronalazak mirnog rješenja krize i održavanja mirovnih pregovora sa predstavnicima PKK ili kurdskog stanovništva. Vlasti u Ankari istovremeno sa upotrebom vojne poluge i moći, žele se okoristiti i vojnim i medijskim kapacitetima u djelovanju protiv PKK, turskog kurdskog stanovništva koje simpatiše PKK ali i političke grupacije koje na neki način djeluju u istom pravcu kao i Kurdska radnička partija. Upravo takvo ponašanje, kada se uzme u obzir ranije iskustvo pregovora turskih vlasti na čelu sa Partijom pravde i razvoja sa PKK, sa tačke djelovanja AK partije može se verifikovati kao Erdoganov makijavelizam prema Kurdima u Turskoj. Ovaj stav zapravo vidi da se turske vlasti koriste svim sredstvima i da za sve svoje poteze i odluke pronalaze izgovore, tako da turske vlasti koriste slogan „cilj opravdava sredstva“. Sa druge strane, kako to vide kurdski političari u jednom vremenskom intervalu, pregvarački stav i mirno rješavanje problema i nesporazuma sa PKK je predstavljalo jedan od elemenata da AK partija bude pobjednik na izborima i da dosegne do vlasti, ali sadašnje sukobljavanje sa PKK pomaže AK partiji da postigne čvršću vlast u turskoj zajednici.
