Evropa i opasnost reinkarnacije nacizma
SAHARTV - Izbor crvene boje za vrata domova u kojima se nalaze smještene izbjeglice na sjeveroistoku Velike Britanije dolazi u uvjetima kada je i ranije postojala opasnost i zabrinutost zbog povećanja rasizma i ksenofobije evropskih građana prema imigrantima.
Jedna kompanija za obezbjeđenje stambenog prostora za izbjeglice i ilegalne imigrante u enegleskom gradu Middlesburgu (Middlesbrough) je za vrata domova u kojima se nalaze izbjeglice izabrala crvenu boju. Upravo ovaj potez je omogućio da navedena lica budu lakša meta napada ksenofobnih grupacija koje se bore protiv imigranata u njihovoj zajednici dok je u međuvremenu evidentirano nekoliko izvještaja o povećanju napada na imigrante.
Navedena kompanija u ovom gradu zbog povećanja kritika namjerava da promijeni boju vrata domova u kojima su smještene izbjeglice ali to izgleda nije dovoljno da se ugase protesti na ovakvu vrstu apartheidskog ponašanja britanskih kompanija i stanovništva. Prije ovoga danske i švajcarske vlasti su oduzimanjem imovine izbjeglicama koje su tražile azil u tim društvima stvorile novu dozu zabrinutosti prema povećanju ksenofobije prema imigrantima.
Za mnoge ovo predstavlja istovjetno ponašanje prema jevrejskom stanovništvu u nacističkoj Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu. Otuđivanje imovine jevrejskom stanovništvu i primoravanje da na rukavu nose žuta jevrejska obilježja u vidu Davidove zvijezde sada se mogu u drugim formama primijetiti u nekim evropskim zajednicama. Iako postoje mnoge nedorečene stvari i određene sumnje u navedene podatke o ponašanju prema jevrejskoj populaciji u tom vremenskom periodu, ipak nema sumnje da su ksenofobija i nacizam bili glavni razlozi početka Drugog svjetskog rata.
Sada se stiče utisak da izbjeglice i prognanici prerastaju u glavne mete mržnje i radikalnih napada u evropskim zemljama. Dolazak talasa izbjeglica u evropske zemlje je suočio stari kontinent sa jednom od najvećih kriza nakon Drugog svjetskog rata. U međuvremenu, događaji poput terorističkih napada u Parizu ili napastvovanja u novogodišnjoj noći u Kelnu, usmjeravaju optužbe prema izbjeglicama koje su napustile svoje domove i otišle u potragu za spasom i upravo ta dešavanja su se pretvorila u izgovore radikalnim i ksenofobnim grupacijama da svoj bijes iskaljuju na izmorenim licima.
Pored uzimanja u obzir činjenice i potrebe da se shvati koliko je ozbiljna zabrinutost zbog izbjegličke krize i bezbjedonosne prijetnje u evropskim zemljama, pronalazak mehanizma sučeljavanja sa ovom krizom je jedna od osnovnih potreba evropskog kontinenta. Sada glavno pitanje nije samo kako se ophoditi prema izbjeglicama ili kako pronaći adekvatan smještaj za njih nego se ova kriza i bezbjedonosna zabrinutost pretvorila u ozbiljnu prijetnju suživotu u Evropskoj uniji i evropskim vrijednostima.
Ali važnije pitanje od svega toga je jačanje radikalnih grupacija tako da zapostavljanje njihove razorne moći može dovesti evropsko društvu pred veliku opasnost reinkarnacije nacizma. Današanja dešavanja u evropskim zemljama možda podsjećaju na poruke pjesnika Martina Nimlera, antinacističkog aktiviste koji je rekao da su oni prvo krenuli na komuniste i da sam šutio zato što nisam bio komunist. Nakon toga su krenuli na socijaliste i ja sam šutio zato što nisam bio socijalist. Nakon toka su nasrnuli na Jevreje i ja sam šutio jer nisam bio Jevrej a kada su nasrnuli na mene - pa više nije bilo nikoga da podigne svoj glas kao protest.
Evropljani, koji su prije 70 godina platili veliku cijenu za svoju šutnju, sada ne smiju šutjeti pred blagim ali ozbiljnim širenjem ksenofobije u svojim društvima koja ovoga puta svoje napade usmjerava ka izbjeglicama i ilegalnim imigrantima.
