SAHAR

SAHARTV – I pored vlastitih problema turski državni zvaničnici su u kontradiktornim izjavama tražili ulogu medijatora u novonastaloj krizi između Kraljevine Saudijske Arabije i Islamske Republike Iran.

U uvjetima kada je premijer Republike Turske Ahmed Davutoglu u svom govoru saopštio da je zvanična Ankara spremna da posreduje u rješavanju novonastalog konflikta i tenzija između Islamske Republike Iran i Kraljevine Saudijske Arabije, predsjednik Republike Turske Redžeb Tajjib Erdogan je održao žustar govor u kojem je napao na Iran i Egipat i jednostavno pokazao i dokazao da ni u kom slučaju ne može biti dobar posrednik i medijator u rješavanju tenzija između Saudijske Arabije i Irana. Turski predsjednik je rekao: „Ja na izvršenje ovih smrtnih presuda u Saudijskoj Arabiji ne posmatra i ugla vjerskih ili etničkih predrasuda. U Saudijskoj Arabiji postoje pravosudni organi koji su kompetentni da usvoje jednu važnu sudsku presudu čak i kada se radi o smrtnoj presudi, kao što je to slučaj i sa Sjedinjenim Američkim Državama i Islamskom Republikom Iran. Zašto niko ne diže svoj glas kada se u tim zemljama ne provede ranije usvojena smrtna kazna?! Vjerske presude koje se završavaju izvršenjem smrtne kazne u Saudijskoj Arabiji su domaće pitanje te zemlje. Izvršena je smrtna presuda nad više terorista i među njima se nalazio i jedan šiit. Iran i Egipat su usvojili veliki broj smrtnih kazni i iste su proveli u djelo, zašto niko ne govori o njihovim odlukama i njihovim smrtnim kaznama?! Egipat je u zatvor bacio svog demokratski i legitimno izabranog predsjednika dok je egipatski sud usvojio smrtnu kaznu za njega. Da li je iko uložio protest na to?! Abdulfettah el Sisi je izvršio državni udar u Egiptu i demokratski izabranog predsjednika bacio u tamnicu, ali vidjeli smo da niko nije reagirao na to?!“

Turski predsjednik Erdogan je nedavno pohrlio u Rijad gdje se u iznenadnoj i nenajavljenoj posjeti susreo sa saudijskim kraljem Selman bin Abdulazizom i prestolonasljednikom Muhammed bin Selmanom i zanimljivo je da nije osudio izvršenje smrtne kazne nad saudijskim vjerskim učenjakom i autoritetom ajatollah Nemr Baker el Nemrom, iako su to njegovi zapadni saveznici osudili i proglasili izuzetno opasnim potezom.

I sada, inostrana politika Partije pravde i razvoja (AK parti), u pravcu provođenja ciljeva zapadnih zemalja, posebno Sjedinjenih Američkih Država i svojih regionalnih saveznika – odnosno Kraljevine Saudijske Arabije i izraelskog cionističkog režima – sa kojima trenutno radi na formiranju svojih strateških odnosa; ovakva politika se zauzima u uvjetima kada je jasno da Turska posjeduje izuzetno složene i konfliktne odnose sa pojedinim regionalnim zemljama. Tenzije Ankare sa Rijadom su nastale zbog slučaja sa svrgavanjem Muhammeda Mursija sa vlasti od strane vojne hunte na čelu sa tadašnjim ministrom odbrane Abdulfettah el Sisijem, kojeg je inače podržavao saudijski kralj. Sa druge strane postoje i druge vrste nesporazuma između dvije zemlje – a to je zbog vjerskih ubjeđenja. Pa i pored toga mi smo sada svjedoci tješnjih bilateralnih veza iz interesa između Saudijske Arabije i Turske. Među najvažnijim razlozima približavanja turske administracije Saudijskoj Arabiji i izraelskom cionističkom režimu, kako su to sami turski državnici u nekoliko navrata javno obznanili i saopštili, može se ubrojati veliki napor turskih vlasti da riješe sve snažniju ekonomsku krizu u zemlji koja je nastala zbog odluka koje je turski državni vrh donio u posljednjim mjesecima i godinama prema regionalnim krizama, ali i na domaćoj društveno-političkoj i ekonomskoj sceni.

Mnogi tvrde da je nastanak konflikta između Turske i Ruske federacije, nakon turskog obaranja ruskog borbenog aviona Suhoj-24 nad sirijskim nebom, rezultirao snaženjem ekonomske krize u Turskoj.

Sa druge strane, aktivno prisustvo pripadnika tekfirijske skupine DAIŠ u Iraku i Siriji, obrušilo se i na Tursku i Saudijsku Arabiju. Nestabilnost u Turskoj i smanjeni ekonomski rast su direktno povezani sa nestabilnošću na jugoistočnim granicama Turske, odnosno granice prema Siriji i Iraku. Direktno miješanje turske armije u unutrašnja pitanja Iraka i Sirije, kao prve susjede te zemlje, nanijelo je još jedan težak udarac turskoj administraciji.

Turska je trenutno suočena sa teškom nestabilnošću na svom teritoriju; oružani konflikt turskih vlasti sa pripadnicima Kurdske radničke partije PKK na jugu i jugoistoku Turske nanio je teške bezbjedonosne i ekonomske štete zvaničnoj Ankari zbog čega Turska trenutno nije u stanju da se aktivno posveti medijatorstvu u rješavanju problema u drugim krajevima i među drugim zemljama.

Veliki trošak kojeg podnose turske vlasti u pružanju podrške terorističkim skupinama u Iraku i Siriji pojačali su ekonomski pritisak i probleme u turskom društvu. Jasno je da u ovim uvjetima Turska ima potrebu za finansijskom i ekonomskom pomoći svojih regionalnih saveznika. To je glavni razlog zašto se Turska obratila Kraljevini Saudijskoj Arabiji, odnosno zašto je predsjednik Erdogan pohrlio u Rijad da se susretne sa saudijskim kraljem. Ne smijemo zapostaviti ni njegov govor sa čudnim izjavama dok se njegovo ponašanje posljednjih mjeseci također može smatrati jednom od tema analitičkih programa.