Blijedi uloga nafte u budžetu Irana; prilika ili prijetnja?
SAHARTV - Izvještaji sa svjetksih tržišta nafte govore o nastavku opadanja cijene nafte. U ovom procesu pada, laka iranska nafta je također posljednjih dana opala na oko 32 dolara.
Oorganizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) je, s obzirom na jaki pad cijena, na svojoj posljednjoj sjednici u 2015. godini u Beču nastojala da uredi ponudu nafte na tržištu, no insistiranje Saudijske Arabije na nastavku politike ponude veće od određenog udjela bilo je prepreka tome da i druge članice donesu jedinstvenu odluku oko smanjenja količine proizvodnje u OPEC-u. OPEC trenutno zvanično dnevno proizvede 30 miliona barela nafte. No, proizvodnja OPEC-a praktično je blizu 32 miliona barela dnevno. Istovremeno, kontinuitet ponude viška nafte od strane proizvođača nafte van OPEC-a, između ostalih Rusije, kao i posljednja odluka SAD-a o poništavanju zabrane izvoza američke nafte na svjetsko tržište, stavile su tržišta nafte pod veći pritisak.
Nafta je uvijek bila glavni stub ekonomije zemalja proizvođača. No sada izgleda da ta uloga postepeno blijedi u ekonomijama zemalja proizvođača nafte. Udio nafte u ekonomiji Irana (bruto domaća proizvodnja) je u dva posljednja desetljeća u prosjeku iznosio oko 16 posto. Najvažnija uloga nafte u ekonomiji Irana je opskrba više od 85 posto deviznog profita zemlje i kao rezultat, nepobitno oslanjanje različitih dijelova ekonomije za obezbjeđivanje svojih uvoznih potreba na prihode od izvoza nafte. S druge strane, pad cijene nafte na svjetskom tržištu utječe na ekonomiju u zemlji. Kao rezultat, procvat ili ekonomska recesija u značajnoj mjeri utječu na taj sektor. Druga i važna uloga naftnog sektora je njen odlučujući utjecaj na budžet. Tokom 20 proteklih godina je u prosjeku oko 54 posto prihoda javnog budžeta obezbjeđivano od prihoda dobijenog od izvoza nafte. Stoga je smanjenje deviznih prihoda od izvoza sirove nafte uzrokom nepovoljnog stanja u proizvodnji, te smanjenja uvoza i smanjenja kapitala.
Istovremeno, povećanje cijene nafte tokom pet proteklih godina dovelo je do prekomjerne ovisnosti ciljeva Četvrtog programa o predviđenim naftnim prihodima. No, porast naftnih prihoda je bio privremen, a posebno tokom dvije protekle godine, jačanjem sankcioniranja prodaje iranske nafte s jedne strane, te jakog smanjenja cijene nafte s druge strane, ekonomija Irana je bila oštećena.
S druge strane, od početka 5. programa razvoja, počelo je postepeno smanjenje oslanjanja na naftu. Sada su uočljiviji impulsi proistekli iz smanjenja naftnih prihoda, na što je ukazao iranski predsjednik Ruhani tokom svog današnjeg govora.
Predsjednik je u svojoj 24.posjeti iranskim pokrajinama, okupljenim stanovnicima grada Rej rekao: Oslanjanje na naftu u budžetu za iduću godinu iznosi samo 25 posto. Ekonomski tim 11. sastava vlade je nastojao da amandman o budžetu za iduću godinu pripremi u skladu s ekonomskom realnošću, između ostalog, s obzirom na realnu cijenu nafte.
Iran za period nakon provedbe BARDŽAM-a ima na umu strateški 10-ogodišnji plan s ciljem poboljšanja izvoza ruda i povećanja prihoda u tom sektoru s jedne milijarde i 500 miliona dolara na šest milijardi dolara. Osim toga, očekuje se da do kraja 2025. godine, u slučaju uklanjanja svih prepreka, izvoz industrijskih proizvoda (osim petrohemijskih) s 15 milijardi dolara stigne do 60 milijardi dolara.
Ovisnost o nafti možda će se moći smanjiti u okviru opće politike 6. programa, no odvajanje nafte od tijela ekonomije Irana definitivno je dugotrajan i složen posao kojemu treba srednjeročno i dugotrajno planiranje.
Nema sumnje da je jaki pad cijene nafte stvorio probleme vladi, no nije svemu uzrok pad cijene nafte. Vlada je bila uspješna u smanjenju stope inflacije. Smanjenje stope inflacije financijskom i monetarnom politikom moguća je kontrakcija. No, ekonosmka recesija i dalje se nastavlja. Dakle, cilj treba biti oslobađanje od oslanjanja na naftu.
Otklanjanje nametnutih sankcija zasigurno je prilika, ali nije opcija za rješavanje svih problema u iranskoj ekonomiji. Iranska ekonomija posjeduje brojne prednosti i kapacitete osim nafte za zapošljavanje i razvoj, proizvodnju bogatstva i izlazak iz recesije. Postojanje stabilnsoti na monetarnom tržištu i tržištu kapitala, te podrška proizvodnji je glavna potreba iranske ekonomije.
