SAHAR

SAHARTV – Prema vjerovanju velikog broja stručnjaka i političkih analitičara, turske vlasti i interesi ove zemlje su nakon obaranja ruskog borbenog aviona Suhoj-24 nad sirijskim nebom ušli u jedan dugi i mračni tunel.

Ovaj događaj je tursku administraciju stavio na megdan sa jednom od najsnažnijih zemalja svijeta koja se do sada zadovoljila sa nekoliko koraka među kojima su stacioniranje antizračnog odbrambenog raketnog sistema S-400 na teritoriji Sirije i uvođenje ekonomskih sankcija Turskoj. Ove sankcije su već sada ostavile veliki negativan trag na tursku ekonomiju tako da su čenici turske administracije bili primorani da revidiraju svoju regionalnu politiku i strategiju, odnosno načih odnosa sa regionalnim zemljama u cilju izlaska iz novonastale izolacije. Predsjednik Republike Turske Redžeb Tajjip Erdogan je danas primoran da odlazi u potragu za novim tržištima u svijetu kako bi plasirao tursku robu koja je sada dobila „crveno svjetlo“ za uvoz na blisko rusko tržište, zbog čega je sa druge strane primoran da ide u potragu za drugim energetskim izvorima jer sada strahuje od prekida dotoka ruskog prirodnog gasa – kao jednog od najjeftinijih energetskih kapaciteta koji mogu zadovoljiti potrebe turskog proizvodnog točka. I nakon regionalne turneje predsjednik Erdogan je u potrazi za jeftinom energijom bio primoran da se okrene i izraelskom cionističkom režimu. To se desilo nakon pet godina naizgled zamrznutih bilateralnih odnosa između Ankare i Tel Aviva poslije izraelskog napada na međunarodnu flotilu i brod Marmara sa turskim humanitarnim aktivistima; napadu u kojem je ubijeno 9 turskih državljana. Zanimljivo je da je turski predsjednik, u želji da se snabdije novim količinama energenata, nakon što je radio na pripremi uvjeta za obnovom bilateralnih odnosa Turske sa izraelskim cionističkim režimom, rekao da će normalizacija odnosa između Ankare i Tel Aviva biti izuzetno korisna za cijeli region. Međutim, govor turskog predsjednika se suočio sa izuzetno hladnom rekcijom izraelskih zvaničnika i objavljivanjem dokumenta sa uvjetima sporazuma između Turske i izraelskog režima o normalizaciji odnosa. Ovaj dokument jasno pokazuje da je Turska pristala na obnavljanje bilateralnih odnosa sa Izraelom i da je prihvatila sve uvjete postavljene od strane Tel Aviva, što je zapravo jasan pokazatelj povlačenja Turske od svojih, kako su turski državnici naglasili, osnovnih postulata i stavova. Prema tvrdnji Kanala 10 izraelske televizije, razmjena diplomatskih predstavnika na razini ambasadora između Ankare i Tel Aviva je pokazatelj povlačenja stava Turske o prekidu izraelske blokade Pojasa Gazze. Drugim riječima, to je zapravo još jedan dokaz da turska administracija napušta procesuiranje pripadnika izraelskih specijalnih snaga koje su prije 5 godina izvele napad na brod Marmara i ubili 9 turskih državljana. U stavkama ovog sporazuma se čak navodi zabrana javnog političkog ili bilo kakvog drugog djelovanja Saliha el A'rurija, jednog o čelnika Islamskog pokreta otpora Palestine HAMAS-a u Turskoj. Politički analitičari vjeruju da svi ovi potezi turskog državnog vrha pokazuju dubinu krize u koju je zapalo tursko društvo, odnosno njegov državni vrh. Regionalna i međunarodna izolacija Turske zbog njenog direktnog vojnog miješanja u unutrašnja pitanja Sirije i Iraka, ali i drugih regionalnih zemalja, doveli su do sužavanja manevrskog prostora turskim državnim zvaničnicima, posebno nakon što su turski saveznici u Sjevernoatlanskom vojnom savezu NATO-u okrenuli leđa Ankari u slučaju obaranja ruskog borbenog aviona Suhoj-24. Zbog toga je došlo do jačanja prijetnji i osvetničkih operacija Ruske federacije protiv Turske. Ova dešavanja ne samo da obaraju sve teorije o formiranju ili obnavljanju Osmanskog imperija već stvaraju i neke mračne horizonte pred Turskoj u budućnosti.