SAHAR

SAHARTV - Uvjeti u ratu Rusa protiv terorista i tekfirija na sirijskom tlu nakon jučerašnjeg miješanja turskih zračnih snaga i obaranja jednog ruskog aviona nad sirijskim nebom, u slučaju izostanka jasne i odlučne reakcije zvanične Moskve, dovesti će do slabljenja i narušavanja uticaja Ruske federacije na međunarodnom polju.

Internacionalni TV kanal SAHAR izvještava da još uvijek nije stiglo podne u utorak 24. novembra prema lokalnom vremenu u Teheranu kada su međunarodne informativne agencije objavile vijest da je turska protivzračna odbrana oborila jedan ruski borbeni avion Suhoj-24. Kasnije su objavljene informacije da je čin samog obaranja izvršio turski borbeni avion F-16. Nakon toga je objavljena još jedna informacija da je oboren i jedan helikopter koji je otišao u spasilačku misiju u potrazi za pilotima koji su se katapultirali iz uništenog aviona. Stoga, Ruska federacija je u jednom danu izgubila borbeni avion Su-24 i jedan borbeni helikopter i to u sukobu sa jednom članicom Sjeveroatlanskog vojnog saveza NATO. Iako još uvijek niko nije potvrdio da je došlo do bilo kakve objave rata zvaničnoj Moskvi, ipak, sa ova dva slučaja se može reći da je objavljen rat ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama je u utorak navečer na zajedničkoj press-konferenciji sa francuskim kolegom Fransoa Hollandeom u Wašingtonu otvoreno rekao da je obavljanje zračnih udara ruske ratne avijacije na sirijskom tlu u blizini granice sa Turskom i bombardiranje položaja pripadnika sirijske "umjerene" opozicije, koju otvoreno podržavaju Zapad, Turska i lokalne arapske monarhije, glavni razlog obaranja ruskog borbenog aviona. Ovo bi se moglo komentarisati kao poruka ruskom državnom vrhu da prekine politiku koju provodi u Siriji ali se može protumačiti i kao upozorenje jer ako ruske vojne snage ne prekinu napade na sjeveru Sirije onda bi se ovakvi potezi obaranja ruskih aviona mogli ponoviti i u budućnosti. Položaj Ruske federacije na međunarodnom planu i trenutnom svjetskom poretku jeste položaj jedne snažne i dobroopremljene regionalne i međuanrodne velesile. Ovakva pozicija ili tvrdnja da se raspolaže tom pozicijom ne samo da treba biti "potkovana" paradama i vojnim vježbama gdje bi se pokazala velika vojna sila nego iziskuje da se ta vojna sila upotrijebi na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Kao što je to navedeno u teorijama i definicijama velesile Ruska federacija bi morala da pokaže svoju ozbiljnost u ovom slučaju i da ujedno pokaže svoj vojni prestiž. Bez sumnje potez koji je učinila Turska - a zasigurno to nije učinila bez konsultiranja drugih članica NATO-a ili svojih naredbodavaca - je za svoju metu uzeo taj vojni prestiž Ruske federacije i posebno njenog predsjednika Vladimira Putina. I sada se Rusi na međunarodnoj sceni nalaze u izuzetno teškoj i osjetljivoj situaciji; jedan od puteva kojim se može kretati Rusija jeste izbor šutnje u odnosu na ovaj potez zvanične Ankare, odnosno da svoju reakciju pokaže indirektno u međunarodnim političkim i diplomatskim vodama. Na taj način će samostalno umanjiti svoju veličinu i grandioznost, te snagu na borbenim linijama, dok sa druge strane niko više ne može garantirati da se ovakvi akti neće ponoviti u budućnosti. Kao drugi izlaz iz ove situacije može biti davanje jasnog i decidnog odgovora turskoj administraciji. U tom slučaju Rusija će odbraniti svoj prestiž velesile ali će istovremeno dovesti do jačanja tenzija na relaciji Moskva - Zapad, tako da bi u ovom slučaju Ruska federacija mogla zadobiti mnogo veće ekonomske udarce i štetu. Stoga, može se zaključiti da će Rusija biti primorana da traži neku vrstu kompromisa između ova dva puta i da će biti primorana da zauzme jednu vrstu strateške odluke. Izostanak reakcije će imati štete u sektoru prestiža i ugleda Ruske federacije u svijetu što je neprihvatljivo za zemlju koja se predstavlja velesilom dok bi drugi izbor mogao dovesti do jačanja cijene koju bi ruska strana mogla platiti - bilo da se radi o vojnom sektoru gdje bi moglo doći do šireg i opsežnijeg vojnog sukoba ili se radilo o ekonomskom sektoru gdje bi Ruska federacija bila primorana da podnese još veći ekonomski pritisak i sankcije. U narednim danima ćemo vidjeti kakva će biti rekacija i taktika ruskog državnog vrha i komandnog štaba i kako će se ponašati prema ovom pitanju. Ta odluka će morati sačuvati vojni prestiž Ruske federacije kao svjetske velesile i istovremeno će morati izuzeti Moskvu iz nekog većeg i razornijeg oružanog sukoba. Ako bi turska strana pokazala spremnost da izrazi žaljenje i uputi izvinjenje zbog ovog tragičnog događaja to bi vjerovatno dovelo do zadovoljavanja htjenja Ruske federacije. U svakom slučaju stiče se utisak da će naredni dani biti sudbonosni.