Energetska diplomatija, okosnica zasjedanja zemalja izvoznika gasa u Teheranu
Nov 23, 2015 17:30 Europe/Sarajevo
SAHARTV - Održavanje trećeg zasjedanja kluba zemalja izvoznica gasa pod pokroviteljstvom Teherana, postavilo je Iran u fokus ekonomskih i političkih krugova.
Nakon potipisivanja nuklearnog sporazuma, održavanje trećeg zasjedanja izvoznika gasa u teheranu, može biti događaj s političkim i ekonomskim porukama važnim u ovom vremenu. Svjetski klub zemalja izoznica gasa formiran je 2001. godine s ciljem razmjene informacija, trgovine i gledišta koja se odnose na energetsko tržište, a zasebno prirodni gas u smislu uspostavljanja politike u domenu energije među zemljama članicama. Ovaj klub zemalja je nastojao da osigura pogodno tle za interakciju između proizvođača i potrošača gasa s ciljem kreiranja i čuvanja stabilnosti i sigurnosti dsitribucije i klijenata gasa na svjetskim tržištima. S time u vezi, mnogi analitičari ovo zasjedanje smatraju prilikom kao i prethodne dvije ovog kulba koje su se održale 2011. i 2012. godine u Kataru i Rusiju, da se zemlje članice na najvišem nivou osvrnu na razmjenežu gledišta u vezi sa svjetskim promjenama na svjetskom energetskom tržištu i širenju saradnje. Skup zemalja posjednica, proizvođača i izvoznica prirodnog gasa GECF ili "gasni OPEC" je novoformirana organizacija koja svoje aktivnosti usmjerava ka pitanjima vezanim za proizvodnju, izvoz i kontrolu cijene prirodnog gasa na svjetskom nivou.Formiranje ove organizacije su inicirali Islamska Republika Iran, Ruska federacija i Kraljevina Katar, ali i nekoliko drugih zemalja proizvođača i izvoznica prirodnog gasa. Osnivačka skupština je održana 23. decembra 2008. godine a prvobitna ideja o formiranju ove organizacije je stigla od strane iranskih državnih zvaničnika. Projekat formiranja "gasnog OPEC-a" je prezentirana od strane lidera Islamske revolucije ajatollahul uzme sejjid Ali Hameneija tokom susreta sa Igorom Ivanovim, tadašnjim šefom Vijeća nacionalne bezbjednosti Ruske federacije. Ajatollah Hamenei je tom prilikom rekao da se više od polovine svjetskih zaliha prirodnog gasa nalazi na teritoriji Islamske Republike Iran i Ruske federacije te predložio da bi ove dvije zemlje, zajedničkom saradnjom, mogle dovesti do formiranja organizacije koja bi bila slična OPEC-u, da bi se nakon toga ova ideja prezentirala zemljama posjednicima ovog energetskog resursa i kao takva je dobila opštu podršku formiranju navedenog "gasnog OPEC-a". Članice ove organizacije proizvode 42 posto prirodnog gasa u svijetu, raspolažu sa oko 70 procenata rezervi ovog prirodnog resursa u svijetu, dok imaju promet prirodnog gasa putem gasovoda na razini od 38 procenata kao i 85 procenata izvoza i transporta gasa LNG. Lideri i visoki zvaničnici članica GECF koje raspolažu sa većinskim zalihama prirodnog gasa danas (23. novembra) su se okupili u Teheranu gdje su ministri održali 17. redovnu i jednu vanrednu sjednicu. Na osnovu sadržaja tabela sa statističkim podacima BP-a u julu 2015. godine, količina objavljenih zaliha prirodnog gasa u 2014. godini je iznosila 1,187 triliona kubnih metara prirodnog gasa. U 2013. godini je obavljena trgovina 1,15 milijardi kubnih metara prirodnog gasa dok je u narednoj godini povećana na 9,1035 milijardi kubnih metara prirodnog gasa. Od toga se na LNG odnosi 3,325 milijardi kubnih metara prirodnog gasa i 6,710 milijardi kubnih metara prirodnog gasa. Islamska Republika Iran sa više od 78 miliona stanovnika je sedamnaesta na listi svjetskih ekonomija i sa površinom od 1,648,195 kvadratnih kilometara. Iran sa geografskim položajem u "energetskom centru" svijeta i konstruktivnom saradnjom koja će dovesti do poništavanja zapadnih sankcija, namjerava proširiti svoje naftne i gasne kapacitete namjeravajući da prevaziđe period usporenog ekonomskog razvoja. U statističkim podacima o prirodnim rezervama sirove nafte u Iranu u 2014. godini je navedeno da ova zemlja raspolaže sa 8,157 triliona barela sirove nafte a da također raspolaže sa 34 triliona kubnih metara rezervi prirodnog gasa. U trenutnim uvjetima evropsko tržište potrebuje iransku pomoć u cilju smanjenja monopolističkog uticaja ruskog prirodnog gasa i izvoza u evropske zemlje.