SAHAR

SAHARTV - Istovremeno sa povećanjem raskola između Moskve i Zapada o načinima borbe protiv terorizma u Siriji i nuklearnih prijetnji na relaciji Washington-Moskva, Vladimir Putin predsjednik Rusije je rekao u srijedu da je cilj Rusije borba protiv terorizma i da niko ne može uplašiti rusku naciju.

„Spremni smo da sarađujemo sa svim snagama koje se bore protiv terorizma, nezavisno od njihove vjerske pripadnosti. I želim da vas informišem da se za to zalažemo prilično intenzivno“, rekao je Putin u razgovoru s predstavnicima naučnih, kulturnih, religioznih i društvenih organizacija Dagestana. Ruski predsjednik je naglasio da Rusiju niko neće uspjeti da uplaši i dodao da je glavni cilj Ruske Federacije borba protiv terorizma, kako u Siriji tako i na svim drugim mjestima.
Lahko je uočljivo da među velikim silama postoji krivulja toplo-hladnih odnosa koji se ponavljaju od Drugog svjetskog rata naovamo. Da bi se lakše odgovorilo na pitanje koliko će vremena biti potrebno da se normalizuju odnosi Rusije i SAD-a, dobro je prisjetiti se kako su se i zašto kvarili i poboljšavali odnosi čak i poslije najvećih kriza. Mada se ne mogu upoređivati epohe i državnici koji su rukovodili iz Kremlja i Bijele kuće, ipak se može povući paralela sa današnjim ruskim i američkim liderima.
Analizirajući ličnosti koje su sjedile u Kremlju, lahko se može zapaziti da su, kako je to svojevremeno ocijenio veliki pisac Aleksandar Solženjicin, u Vašingtonu i inače na Zapadu najviše hvalili slabe ličnosti Gorbačova i Jeljcina, a najviše su napadali Hruščova i Putina. Uostalom, od kraja Drugog rata pa do današnjih dana, jedino su Hruščova tako satanizovali na Zapadu kao što to čine sada sa Putinom. Iako Hruščova mnogi pamte samo po prijetnjama Zapadu, ne smije se zaboraviti da je baš on bio prvi sovjetski političar koji je govorio o „mirnoj koegzistenciji i takmičenju dva društvena sistema“. U to vrijeme bila je to epohalna izjava sovjetskog vođe. Amerika je imala tržišnu privredu a SSSR plansku, razlikovali su se i u poimanju ljudskih prava i raznih sloboda. Leonid Brežnjev, sljedeći sovjetski lider, češće se sretao sa američkim predsjednicima, ali se bitno nije ništa nije izmijenilo. Kad su Sovjeti uveli svoju vojsku u Afganistan, došlo je do novog velikog zahlađenja, čak i do bojkota moskovske Olimpijade. Ali su tada postojala dva bloka, pa su američke sankcije imale sasvim drugu dimenziju. Sličnost sa sadašnjima je u tome što su i tada u SAD zabranili prodaju SSSR-u visokotehnološke opreme, pogotovo one za naftu. Novo otopljavanje je došlo u vreme Gorbačovljeve „perestrojke“. On je ne samo vratio rusku vojsku iz Afganistana, nego je doprinjeo da dođe do spajanja dvije Njemačke. Gorbačov a kasnije i Boris Jeljcin su bili uvjereni da imaju mesijansku ulogu i da oni zauvijek mogu da normalizuju odnose Moskve i Vašingtona. Njihova vladavina će biti zapamćena po tome što su stalno popuštali Amerikancima i vjerovali njihovim praznim obećanjima. Uzalud su se poslije čudili kako im se NATO privukao na zapadne granice mada im je bilo obećavano da dalje od Njemačke neće ići na istok. Iako Obama ne govori o atomskoj ravnoteži, neosporno je da su Amerikanci, kako kaže poznati ruski general i vojni diplomata Leonid Ivašov, sposobni da tuku i bombarduju samo slabije zemlje. Na Rusiju kao atomsku velesilu se niko ne usuđuje da nasrne jer bi se svijet pretvorio u zgarište.