SAHAR

SAHARTV - Predstavnici mnogih industrijskih organizacija i vlasnici različitih kompanija iz Srbije s obzirom na iransko tržište od 80 miliona ljudi, veoma su zainteresirani za partnerstvo s iranskim biznismenima i prisustvo na tržištu 300 miliona ljudi u regiji preko Teherana.

Nuklearni Sporazum otvorio je tržište od 80 miliona ljudi za strana ulaganja. Srbija ima interes da ostvari ekonomsku saradnju sa Iranom, poručuje srbijanski analitičar Zoran Ćirjaković.


Iran će poslije sankcija sigurno biti snažniji, ali će imati i više razloga da pravi kompromise, smatra on, i sa njima će se lakše pregovarati o nizu drugih pitanja.


„Mislim da je to jedan od glavnih američkih razloga zbog čega su željeli da naprave ovaj sporazum. Ne radi se tu samo nuklearnom oružju. Ulozi su mnogo veći od pokušaja Irana da, navodno, razvija nuklearno oružje.“


Krajem prošlje decenije Iranska ekonomija zauzimala je 18. mesto sa tendencijom rasta na 12. mesto do 2015. godine. Međutim, sankcije SAD-a, kojima se 2012. pridružila Europska unija, a Indija, Kina, Japan i Južna Koreja u velikoj mjeri smanjile kupovinu iranske nafte, umnogome su potkopale planove ekonomskih reformi koje sprovodila iranska vlada.


Iran je druga najmnogoljudnija zemlja Bliskog istoka sa 80 miliona stanovnika, posjeduje 9 odsto svjetskih rezervi nafte, 18 odsto gasnih rezervi i obilje strateških minerala. Izvršni direktor investicionog fonda „Turkoa partners“ naveo je da Iran posjeduje potrošački potencijal Turske, naftne rezerve Saudijske Arabije, gasne rezerve Rusije i mineralna bogatstva Australije. Predsjednik istog investicionog fonda Ruzbe Piruz kaže da je sklapanje nuklearsnog historijski momenat koji otvara velike mogućnosti globalnim investitorima da investiraju u najvitalnije sektore kao što su nafta i gas, proizvodnja automobila i civilna avijacija.


Povodom posjete ministra vanjskih poslova Srbije, Ivice Dačića Iranu, analitičari kažu da postoje šanse za intenziviranje saradnje između dvije zemlje s obzirom da je Jugoslavija u u prošlim vremenima imala jako razvijene ekonomske odnose koje su pokrivale širok opseg, od vojne saradnje do robe široke potrošnje.


„Imamo trku zapadnih i svih drugih aktera da što prije odu u Iran. Ne samo da je naš ministar bio tamo, bio je i njemački i mnogi drugi. To jako podsjeća na situaciju u Mjanmaru kada smo takođe imali trku ključnih zapadnih aktera da se dobro pozicioniraju“, tvrdi Ćirjaković.


Trka za zauzimanjem pozicija na iranskom tržištu otpočela je još pre nego što je sporazum potpisan. Među prvim posjetiocima bili su predstavnici kompanije „Rojal dač šel“, a u zapadnim medijima pojavile su se spekulacije da su i druge velike europske i američke kompanije unaprijed obavile razgovore sa potencijalnim iranskim partnerima.


Njemačku biznis delegaciju predvodio je vicekancelar Zigmar Gabrijel koji je izrazio nade da će njemačke investicije u iransku privredu premašiti sumu od 10 milijardi eura. Prilikom posjete, predsednik lobističke grupe njemačke industrije Urlih Grilo ustvrdio je da najveće mogućnosti za saradnju ima njemačka mašinska industrija u modernizaciji iranske naftne privrede i izgradnje fabrika.


Iran je ogromna zemlja sa jakom kupovnom moći. Veliki broj zemalja, uključujući i Srbiju ima ogroman interes da se što prije dobro pozicionira i u ekonomskom i u političkom smislu, kaže on, imajući u vidu koje su sve zemlje u regionu zavisnici od iranske pomoći. Vlasti u Iraku i Siriji vjerovatno ne bi opstale ili bi imale mnogo veće probleme kada ne bi imale iransku podršku, zaključuje Ćirjaković.


Strani analitičari predviđaju da će Iranu biti potrebno nekoliko godina da oporavi svoju privredu, međutim ako uspješno prebrodi izazove tokom tog perioda, Iran može da se nađe među deset najvećih svetskih ekonomija.