SAHAR

SAHARTV - Na drugu godišnjicu pokolja nad Egipćanima na trgu Rabija el-Adevija, islamske organizacije u SAD-u su osudile šutnju Zapada u odnosu na zločine egipatskog režima.

Usame Džemal, generalni sekretar Vijeća islamskih organizacija Sjedinjenih Američkih Država je rekao:"Šutnja međunarodne zajednice u odnosu na zločine počinjene u Egiptu je za žaljenje." Egipatski zvaničnici šalju poruku bliskositočnim zemljama da demokratija nije bitna, a šutnja međunarodne zajednice to potvrđuje. Emad Eldin Šahin, univerziotetski profesor je izrazio sumnju zbog nedovoljnog pritiska na Abdulfetaha el-Sisija. Human Rights Watch je pozvao na međunarodnu istragu o ubistvu demonstranata u Egiptu prije dvije godine. Augusta 14. godine 2013., egipatske snage sigurnosti nasilno su ugušile proteste u dva kampa. Preovladavale su scene za koje su Egipćani mislili da ih nikada neće vidjeti. Stotine mrtvih tijela na ulicama trga Rabija el-Adevija u centralnom Kairu i trga Nahda u Gizi. Ubili su ih vojska i policija, a neki su živi spaljeni. Egipatske sigurnosne snage upale su u dva kampa aktivista koji su protestovali protiv vojnog udara i zbacivanja prvog demokratski izabranog predsjednika Muhameda Mursija. Deseci hiljada pristalica Muslimanske braće i drugih demokratskih aktivista 48 dana su kampovali na glavnom protestu na trgu Rabija el-Adevija osuđujući vojni udar i zahtijevajući Mursijev povratak. Tokom tog vremena, provladine novine, radio i TV stanice provodili su usklađenu kampanju demonizacije demonstranata. „Prekinuti proteste na Rabiji po svaku cijenu, čak ako ih treba sve pobiti“, kao i: „Moramo očistiti grad i zemlju od tih prljavih ljudi“, prenosili su prorežimski mediji.
Manje od sedam dana nakon muslimanskog blagdana Bajrama, egipatski državni tužilac odobrio je zahtjev snaga sigurnosti za nasilno rastjerivanje demonstranata. Human Rights Watch opisao je rezultat te vojne akcije kao zločin protiv čovječnosti. Najmanje 850 ljudi je ubijeno, uključujući žene i djecu, dok su hiljade ranjene.
Tadašnji potpredsjednik Muhamed el-Baradei, koji je i sam podržao vojni udar, podnio je ostavku u znak protesta, te pobjegao iz zemlje u strahu od vojnih vlasti. Nekoliko novinara ubijeno je u masakru.
U očitom pokušaju brisanja svih tragova onoga što se dogodilo, cijeli protestni kamp je spaljen do temelja, uključujući i glavnu džamiju. Nju je vojska kasnije obnovila, a nedavno je preimenovana. Sada nosi ime po tužiocu koji je ubijen u bombaškom napadu ove godine.
Međutim, sjećanje na ubijanje je ostalo u glavama mnogih. „Ako su prošle dvije godine, ne znači da sam zaboravila svog sina. Odbijam prihvatiti status quo, odbijam zaboraviti svog sina. Neću se smiriti dok pravda ne bude zadovoljena“, rekla je majka žrtve. Nakon ovog masakra, Egipat je potonuo u mračni period kada je riječ o poštivanju ljudskih sloboda. Grupe za ljudska prava tvrde da su stotine Egipćana ubijene, a više od 40.000 ljudi je uhapšeno. Slobodno novinarstvo i sloboda govora gotovo da i ne postoje.
„Nakon revolucije 2011., u kojoj je svrgnut predsjednik Hosni Mubarak, mnogo se govorilo o mladima i svjetloj budućnosti kojoj su težili. Budućnost mnogih od njih je ubijena, zajedno sa najbližima koje su izgubili prije dvije godine. Zapadne zemlje, na čelu sa SAD-om su cijelo vrijeme nijemo posmatrale zločine egipatskog režima pokazavši time da su sporemni na sve kako bi očuvali izarelski cionistički režim. Tako su svih ovih godina i opstajali regionalni diktatori sa kojima su SAD ostali u dobrim odnosima sve do današnjeg dana.