Nastavak saudijske rasipničke kupovine oružja
Jul 31, 2015 06:22 Europe/Sarajevo
SAHARTV - Saudijska Arabija i dalje nastavlja kupovati oružje što je pokazatelj agresorskog pristupa ovog režima na Bliskom istoku.
Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Američkih Država je saopćilo da je Ministarstvo vanjskih poslova ove zemlje potvrdilo odluku o prodaji raketa Patriot u vrijednosti 5,4 milijarde dolara Saudijskoj Arabiji. Saudijska Arabija želi kupiti 600 raketa Patriot PIS-30 u proizvodnji američke kompanije Lakhid Martin. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a je jučer saopćilo da je prodložilo Saudijskoj Arabiji prodaju raketa Patriot. Kupovina oružja je najvažnija strateška odbrana Saudijske Arabije, posebno tokom protekle decenije, i naravno ta strategija prije odbrambenog, predstavlja agresorski karakter. Saudijska agresorska politika prema Iraku, Siriji i Jemenu je očiti dokaz tome. Većina političkih analitičara smatra da je cilj ovakve saudijske politike prema susjednim zemljama testiranje oružja kupljenog od stranaca od prodaje nafte. U svakom slučaju, Saudijska Arabija je najveći svjetski kupac naoružanja i vojne opreme. Ne samo da je Rijad prethodno naručio od SAD-a oružje u vrijednosti od oko 60 milijardi dolara, što su Amerikanci već proglasili najvećim poslom u historiji njihove vojne industrije, već Saudijska Arabija istovremeno kupuje moderno oružje i u Evropi, u Kini i od Rusije. Čime Saudijci zaista i na djelu pokazuju da se njihova vanjska politika oslanja na četiri stuba. Naime, Saudijska Arabija je već ranije kupila od eurokonzorcijuma 72 borbena aviona „tajfun“, od ranije posjeduju 100 aviona tipa „tornado“, imaju britanske školsko-borbene aparate „houk“, američke i evropske helikoptere. Uz američkih 136 aviona F-15, kupovinom nova 84 aviona F-15, saudijska borbena avijacija biće jedna od najmoćnijih vazdušna flota u regionu. Tu ofanzivnu komponentu vojne moći Saudijske Arabije čini i 50 balističkih raketa srednjeg dometa CSS-2 kineske proizvodnje. Te rakete, koje su Saudijci kupili od Kineza krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, imaju domet od oko 3.500 kilometara i mogu da nose i nuklearnu bojevu glavu. Uz svaku jedinicu saudijske vojske s kineskim balističkim projektilima stacionirane su baterije američkog PVO sistema „patriot“, ali tu su i francuske PVO rakete „krotal“. Saudijska Arabija je i veliki kupac francuskog oružja, jedno vrijeme je Rijad bio zainteresovan za francuske avione „rafal“, no sada je u toku pogađanje oko kupovine ratnih brodova, konkretno fregata. Saudijska Arabija nastoji da diverzifikuje svoje naoružanje i vojnu opremu, pa sa Rusijom pregovara o kupovini 150 tenkova T-90S, 250 borbenih vozila pješadije BMP-3, 120 helikoptera „Mi-17” i 30 helikoptera „Mi-28”. U Rijadu su zainteresovani i za ruski PVO sistem S-400. Da trka u kupovini oružja i vojne opreme u tom regionu ne bi bila svedena samo na Saudijsku Arabiju, pobrinuli su se i Ujedinjeni Arapski Emirati, koji kupuju rusko oružje, PVO sistem „pancir“, njemačke izviđačke ABHO automobile „fuks“, finske oklopnjake „patrija“, američki PVO sistem „patriot“, italijanske ratne brodove, američke transportne avione i borbene helikoptere. Dakle, arapske države ubrzano se naoružavaju. Vojne investicije mjere se stotinama miliona eura. Prije deset godina Velika Britanija je prodala Saudijskoj Arabiji oružje u vrijednosti od 131 milion funti. Godinama su Saudijska Arabija i Indonezija bili najveći kupci britanskog oružja upravo u vrijeme kada su te dvije zemlje bile i najviše kritikovane u svijetu zbog stanja ljudskih prava u njima. Uprkos javnim opredjeljenjima za etiku u vanjskoj politici Velika Britanija, na primjer, godinama je prodavala, pa i dalje prodaje, oružje zemljama koje su umiješane u regionalne konflikte ili imaju loše rezultate u domenu ljudskih prava. Saudijska Arabija svakako nije najsvjetliji primjer demokratije i ljudskih prava, ali je prodaja oružja i vojne opreme upravo toj zemlji pravi primjer braka između proklamovanog idealizma i realne politike. Sve to pokazuje da rat kao instrument politike svakako nije islužen, da je on i dalje sredstvo za postizanje sve različitijih ciljeva. Klasična pravila igre u međunarodnoj politici nisu promijenjena. Pogotovo to važi za Saudijsku Arabiju..