SAHAR

SAHARTV - Sve većim jačanjem sukoba i razmirica između koalicionih partnera u vladinom kabinetu izraelskog cionističkog režima rastu i glasine i nagovještaji o mogućem skorom padu kabineta Benjamina Natanjahua.

Nakon velikog zalaganja predsjednika izraelskog cionističkog režima Reuven Rivlin na formiranju sveopšte vlade koju bi popunili ministri iz više političkih opcija, bivši ministar vanjskih poslova Avigdor Liberman je predvidio da će ovaj vladin kabinet uskoro doći do svog svog kraja, odnosno da će biti poražen. Liberman sa svojom partijom "Izrael, naš dom" nagovještava da bi moglo doći do vanrednih parlamentarnih izbora, čak i u prvom tromjesječju 2016. godine. U trenutnim uvjetima, čelnici gotovo svih političkih frakcija premijera Natanjahua smatraju i vide velikim lažovom koji je u predizbornoj kampanji dao mnogo obećanja ali da do sada nije ispoštovao niti jedno od njih. Posljednji parlamentarni izbori na okupiranom palestinskom teritoriju su održani u martu tekuće godine. Ovo su treći prijevremeni parlamentarni izbori od 2009. godine od kada je na vlasti ostao sadašnji premijer Benjamin Natanjahu. Vjerovatni poraz trenutnog saziva vladinog kabineta u Tel Avivu će sadašnjeg premijera Natanjahua primorati da napusti vlasti i da ode kući. Partija Likud na čelu sa Benjaminom Natanjahuom sa 30 mjesta od 120 u izraelskom parlamentu je najslabija politička struktura u zakonodavnoj vlasti na okupiranom teritoriju dok su čak i koalicione veze sa drugim političkim grupacijama izuzetno krhke i lomljive, a to je izraženo do te mjere da svi govore o slabosti vladinog kabineta. Izvan ove koalicije se nalazi front desničarskih partija koje kolaju protiv vladajuće koalicije i traže njeno raspuštanje, što svakodnevno predstavlja velike probleme u radu premijera Natanjahua. Posebno u novonastalim uvjetima kada je Evropska unija zauzela počebno čvrst stav u odnosu na Izrael i kada prijeti bojkotom i većom izolacijom izraelskog režima zbog njegove trenutne i konstantne politike narušavanja prava palestinskog naroda, nastavka agresije i okupacije te nastavka gradnje jevrejskih doseljeničkih kolonija na okupiranom palestinskom tlu. Jedan od razloga zašto Evropska unija vrši pritisak na Izrael je zbog njegove blokade Pojasa Gazze. Benjamin Natanjahu je na posljednjim parlamentarnim izborima u martu 2015. godine, izborima koji su imali najmanju izlaznost u proteklih šest decenija postojanja cionističkog režima, ostvario najslabije izborne rezultate ali je ipak uspio postići pobjedu jer je koalirao sa određenim političkim strukturama, međutim ova koalicija puca po šavovima jer je teško uskladiti zahtjeve i programske radove njegove partije Likud sa radikalnim desničarskim i vjerski nastrojenim partijama. U ovakvim uvjetima je teško postići jedinstvo unutar vladinog kabineta što dovodi do nagovještaja o raspadu sistema. Prema domaćim zakonima u izraelskom režimu premijerski mandat traje 4 godine i u slučaju pada vlade, dolazi do raspuštanja parlamenta jer je i parlament formiran na osnovu partijskih uspjeha na izborima, što zapravo dovodi do stvaranja uvjeta za održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora. I u navedenim uvjetima slabih dostignuća vladinog kabineta premijera Benjamina Natanjahua u političkom, ekonomskom, diplomatskom i međunarodnom sektoru dovodi do formiranja dvije moguće opcije razvoja događaja - ili će doći do formiranja nove koalicije sastavljene od radikalnih desničarskih i ljevičarskih partija ili će doći do pada vladinog kabineta. Ljevičarske partije za ulazak u vladin kjabinet i koaliciju imaju određene zahtjeve od kojih je najmanji onaj koji se tiče promjene trenutne politike Izraela i izvlačenje iz teške međunarodne izolacije, dok vidimo da Natanjahu i njegova ultradesničarska partija nije spremna na prihvatanje ovih preduvjeta, već to smatraju jednostavnim ucjenjivanjem zrad učešća u vlasti.