Konvencionalni balistički kapaciteti iranskih Oružanih snaga
SAHARTV – Samo dan nakon usvajanja Zajedničkog akcionog plana BARDŽAM između Irana i G5+1 u iranskom parlamentu, a onda njegove potvrde i u Vijeću za zaštitu ustavnog poretka, Iranska državna televizija je emitirala dokumentarni video-zapis iz jednog od podzemnih hangara u kojima Zračne snage Iranske revolucionarne garde Sepah pasdarana čuvaju dio svog raketnog arsenala.
Koji dan ranije testiran je i projektil “Imad”, prva raketu dalekog dometa s mogućnošću kontrole i navođenja i velikom preciznošću domaće proizvodnje. U vezi sa ovim potrebno pojasniti par činjenica. Kao prvo ovakva testiranja balističkih raketa ne mogu se smatrati kršenjem usvojene rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti OUN-a, jer članci te rezolucije koji se odnose na iranske balističek rakete ne uključuju zabranu takvih aktivnosti jer u članku 3., Aneksa B spomenute rezolucije – dakle, ne u glavnom tekstu Rezolucije – Iran se poziva da do osam godina nakon prihvatanja BARDŽAM-a ne poduzima nikakve aktivnosti u vezi se balističkim raketama koje su dizajnirane tako da bi imale mogućnost nošenja bojevih glava uključujući i lanisranje raketa s takvom tehnologijom. U članku 4., Anexa B, također se zabranjuje kupoprodaja materijala, opreme i tehnologija koje bi bile korištene u svrhu raketne industrije s rečenom namjenom – osim u slučajevima za koje dobije pojedinačno odobrenje Vijeća sigurnosti. A Iran je mnogo puta zvanično objavio i praktično dokazao da ne proizvodi niti će proizvoditi rakete s takvom namjenom jer o tome jasno i transparentno govori i dekret koji ima snagu i vjerskog propisa lidera Islamske revolucije u kojemu se proizvodnja i upotreba atomskog oružja izričito zabranjuje i smatra vjerski nedopuštenim i strogo zabranjenim činom. Iran je u regionalnim i međunarodnim krugovima prva zemlja koja se zalaže za atomsko razoružanje Bliskog istoka . Kao drugo emitiranje video-snimka iz hangara balističkih raketa, čini se, imalo je za cilj poslati poruku regionalnim terorističkim i tekfirijskim skupinama o obrambenoj i preventivnoj moći iranskih oružanih snaga. A ovo također, može biti poruka i državama u regiji koje su se usprotivile potpisivanju sporazuma o iranskom nuklearnom programu, između Irana i G5+1. Možda se ovom demnostracijom vojnih potencijala htjelo staviti do znanja cionističkom režimu i nekim zaljevskim zemljama da u slučaju bilo kakvog avanturističkog ponašanja koje bi ugrozilo iransku nacionalnu sigurnost, mogu očekivati reakciju od kojeh ih neće zaštiti ni “Željezna kupola” ni američki “protivraketni štit”. A kao treće i možda najvažnije je možda namjera Irana da ovim testiranjem najnovijih raketa ustvari testira dobronamjernost i iskrenost Zapada, da vidi hoće li Zapad posegnuti za spill over efektom i provedbu Nuklearnog sporazuma pokušati dovesti u vezu s konvencionalnim arsenalom Islamske Republike Iran. Stoga, ako Zapad uistinu želi zadobiti povjerenje iranskih vlasti i dati zadovoljavajuće odgovore, onda ne bi trebao negativno reagovati na sasvim prirodne i konvencionalne iranske postupke. I na kraju, napomenimo još i to da postoje očigledni pokazatelji iz kojih se može zaključiti da je iranska vojna doktrina stoprocentno obrambena. Iran se uvijek zalagao za konvencionalnu sposobnost preventive i sprječavanja. Nekonvencionalna oružja, posebno ono atomsko, nemaju nikakvoga mjesta u iranskoj obrambenoj doktrini. Ne zapostavimo činjenicu da su od samog početka nuklearnih pregovora Amerikanci u više navrata i sa različitim metodama pokušavali da temu iranskih raketnih kapacitet uvrste u sadržaj pregovora. Odnos Sjedinjenih Američkih Država prema raketnim kapacitetima Islamske Republike Iran se može smatrati dijelom globalne inostrane politike Bijele kuće prema pokušaju organičavanja strateških odbrambenih kapaciteta iranskih oružanih snaga.
