Iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakći kaže da vojna intervencija ne može stvoriti sigurnost, a prisila ne može donijeti mir, pozivajući na temeljni zaokret od militarizma i intervencionizma ka održivom razvoju, poštovanju nacionalnog suvereniteta i trajnom miru.

Obraćajući se u subotu na konferenciji „Poziv na globalni zaokret: ponovno stavljanje razvoja u središte, vraćanje čovječnosti, obnavljanje pravde u sve luđem svijetu“, održanoj u okviru Globalnog town halla 2026. u organizaciji Zajednice za vanjsku politiku Indonezije, Arakći je rekao da su decenije stranih intervencija, vojnog pritiska i beskrajnih ratova u Zapadnoj Aziji pokazale da vojna intervencija ne stvara sigurnost i da prisila ne vodi miru.

Tragedija Gaze i zločini koje izraelski režim i dalje čini među najjasnijim su i najstrašnijim manifestacijama ovog neuspješnog obrasca, rekao je Arakći.

Upozorio je da se pojavio opasan obrazac u kojem se vojna sila više ne koristi kao krajnje sredstvo, već kao trajni mehanizam za preoblikovanje političkog i sigurnosnog pejzaža regije.

U takvim okolnostima agresija postaje normalizirana, eskalacija institucionalizirana, a razaranje se od posljedice rata pretvara u sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva, rekao je.

Arakći je američko i izraelsko vojno djelovanje protiv Irana opisao kao dio ovog šireg obrasca, nazvavši ga nezakonitim, nepravednim i agresivnim te istaknuvši da se dogodilo bez prethodne provokacije.

Također je govorio o kampanjama ciljanih atentata na iranske zvaničnike, prijetnjama političkim ličnostima, kršenju nacionalnog suvereniteta i nekažnjavanju činova agresije, rekavši da bi neuspjeh međunarodne zajednice da učinkovito odgovori na takve postupke postepeno narušio granice uspostavljene međunarodnim pravom.

Osvrćući se na pogibiju 168 učenika u napadu na školu u Minabu na jugu Irana, Arakći je rekao da žrtve ne bi trebalo svoditi na brojke u ratnoj statistici.

Iza svakog od ovih izgubljenih života stajali su porodica, budućnost i život, rekao je, upitavši: „Kada ćemo reći da je dosta?“

Arakći je rekao da se međunarodno pravo ne može poštovati ako se zanemaruje svaki put kada to zahtijevaju interesi velikih sila, dodajući da se ljudska prava ne mogu nazivati univerzalnim ako se prema njima postupa kao prema urođenom pravu nekih nacija, a uslovnoj privilegiji drugih.

Naglasio je da odgovor nije napuštanje multilateralizma, već uspostavljanje stvarnog, učinkovitog i pravednog multilateralizma.

Ministar vanjskih poslova pozvao je na prelazak s militarizma na održivi razvoj, s intervencionizma na poštovanje nacionalnog suvereniteta, s kolektivnog kažnjavanja na zaštitu civila, sa selektivne odgovornosti na univerzalnu pravdu i s beskrajnih ratova na trajni mir.

Također je naglasio da se trajna sigurnost u Zapadnoj Aziji ne može određivati izvan regije.

„Regionalna sigurnost mora pripadati samoj regiji“, rekao je Arakći, ističući da bi zemlje regije trebale moći razgovarati o sigurnosti, stabilnosti, razvoju i zajedničkoj budućnosti te pronalaziti rješenja bez stranog uplitanja.

Rekao je da Iran vjeruje da se održiva sigurnost može postići dijalogom, izgradnjom povjerenja, saradnjom i međusobnim poštovanjem među zemljama regije, a ne vojnim prisustvom stranih sila i nametanjem njihove volje.

Arakći je zaključio da se međunarodna zajednica suočava s historijskim izborom između nastavka militarizma, intervencionizma i beskrajnog sukoba i promjene kursa ka razvoju, ljudskom dostojanstvu, pravdi i poštovanju međunarodnog prava.

Vrijeme za to nije sutra niti neka neodređena budućnost; vrijeme je sada, rekao je.