Iranski predsjednik Masud Pezeškian uputio je otvoreno pismo američkom narodu, postavljajući pitanje da li Vašington zaista stavlja „Ameriku na prvo mjesto“ ili djeluje kao „posrednik Izraela“ spreman da ratuje „do posljednjeg američkog vojnika“.

U poruci od srijede upućenoj onima koji „usred bujice iskrivljavanja i izmišljenih narativa i dalje tragaju za istinom“, Pezeškian je Iran predstavio kao historijski nenasilnu silu.

Naglasio je da, uprkos svojoj dugoj historiji i regionalnoj snazi, „Iran nikada u svojoj modernoj historiji nije izabrao put agresije, ekspanzije, kolonijalizma ili dominacije“, dodajući da je uvijek „odlučno i hrabro odbijao one koji su ga napali“.

Predsjednik je pokušao povući jasnu liniju između vlada i njihovih građana, navodeći da iranski narod ne gaji neprijateljstvo prema Amerikancima. „Iranski narod ne gaji neprijateljstvo prema drugim nacijama, uključujući narod Amerike, Evrope ili susjednih zemalja“, napisao je, opisujući ovu razliku kao „duboko ukorijenjen princip u iranskoj kulturi i kolektivnoj svijesti — a ne privremeni politički stav“.

Nastavljajući ovu temu, Pezeškian je naveo da je percepcija Irana kao prijetnje zapravo izmišljena. Rekao je da je takav stav „proizvod političkih i ekonomskih hirova moćnih — potreba da se stvori neprijatelj kako bi se opravdao pritisak, održala vojna dominacija, podržala industrija naoružanja i kontrolisala strateška tržišta“.

„U takvom okruženju, ako prijetnja ne postoji — ona se izmišlja“, dodao je.

Ukazao je na snažno američko vojno prisustvo oko Irana kao stvarnu prijetnju u regiji i branio vojni stav Irana kao isključivo odbrambeni.

Pismo dolazi u trenutku kada su SAD i Izrael od 28. februara pokrenuli ničim izazvanu agresiju protiv Irana. Sjedinjene Američke Države koriste svoje baze u regiji i teritoriju susjednih država Irana za vođenje nezakonitih napada, u kojima je ubijeno više od 2000 iranskih civila, uključujući više od 200 djece.

„Nedavna američka agresija pokrenuta iz ovih baza pokazala je koliko je takvo vojno prisustvo zapravo prijeteće“, rekao je, dodajući: „Prirodno, nijedna država suočena s takvim okolnostima ne bi odustala od jačanja svojih odbrambenih kapaciteta.“

„Ono što Iran čini — i nastavlja činiti — jeste odmjeren odgovor zasnovan na legitimnoj samoodbrani, i ni na koji način nije započinjanje rata ili agresije“, naglasio je.

Pismo prati korijene sadašnjih neprijateljstava do državnog udara iz 1953. godine, koji je osudio kao „nezakonitu američku intervenciju“ koja je „poremetila iranski demokratski proces, ponovo uspostavila diktaturu i posijala duboko nepovjerenje među Irancima prema američkoj politici“.

Dodao je da je to nepovjerenje dodatno produbljeno kasnijom američkom podrškom šahu, podrškom Sadamu Huseinu tokom 1980-ih, teškim sankcijama i nedavnom ničim izazvanom vojnom agresijom.

Uprkos tim historijskim pritiscima, Pezeškian je istakao da Iran nije slomljen, već je „ojačao u mnogim oblastima“, navodeći da je stopa pismenosti porasla na preko 90% od Islamske revolucije 1979. godine, te značajan napredak u tehnologiji, zdravstvu i infrastrukturi.

„Ovo su mjerljive, uočljive činjenice koje stoje nezavisno od izmišljenih narativa“, dodao je.

Pezeškian je naglasio da se „razorni i nehumani utjecaj“ američko-izraelske agresije na obične Irance ne smije potcijeniti. Upozorio je da nedavna bombardovanja i vojni napadi nose duboku ljudsku cijenu, navodeći da „kada rat nanese nepopravljivu štetu životima, domovima, gradovima i budućnosti, ljudi neće ostati ravnodušni prema odgovornima“.

Zatim se direktno osvrnuo na motive i koristi američkih vojnih akcija za sam američki narod. „Koji su to tačno interesi američkog naroda za koje ovaj rat zaista služi?“ upitao je.

„Da li masakr nevine djece, uništavanje farmaceutskih postrojenja za liječenje raka ili hvalisanje bombardovanjem zemlje ‘nazad u kameno doba’ ima ikakvu svrhu osim dodatnog narušavanja globalnog ugleda Sjedinjenih Država?“

Podsjetio je da je Iran „vodio pregovore, postigao sporazum i ispunio sve svoje obaveze“, misleći na nuklearni sporazum iz 2015. godine, koji je ukinut nakon što se Donald Trump povukao iz njega 2018. godine tokom svog prvog mandata.

„Odluka da se napusti taj sporazum, eskalira prema konfrontaciji i pokrenu dva čina agresije usred pregovora bile su destruktivne odluke američke vlade — odluke koje su služile iluzijama stranog agresora“, dodao je predsjednik.

Oštro je osudio nedavne napade na iransku infrastrukturu kao ratni zločin koji direktno cilja iransko stanovništvo i predstavlja „znak strateške zbunjenosti i nesposobnosti da se postigne održivo rješenje“.

Pismo dalje ukazuje na utjecaj Izraela na američku politiku. „Nije li i to slučaj da je Amerika ušla u ovu agresiju kao posrednik za Izrael, pod utjecajem i manipulacijom tog režima?“ napisao je Pezeškian.

„Nije li tačno da Izrael, stvaranjem iranske prijetnje, nastoji skrenuti globalnu pažnju sa svojih zločina prema Palestincima?“ upitao je.

Nastavio je pitajući nije li očigledno da Izrael „sada namjerava ratovati protiv Irana do posljednjeg američkog vojnika i posljednjeg američkog poreznog dolara“.

Zaključio je ovaj niz pitanja direktnim izazovom američkoj administraciji: „Da li je ‘Amerika na prvom mjestu’ zaista među prioritetima američke vlade danas?“

Pezeškian je pozvao Amerikance da „pogledaju izvan mašinerije dezinformacija“, sugerirajući da razgovaraju s posjetiocima Irana ili sagledaju doprinos iranskih imigranata u zapadnoj nauci i tehnologiji kao kontranarativ službenoj retorici.

Iranski predsjednik je izjavio da svijet „stoji na raskrsnici“.

„Nastavak puta konfrontacije je skuplji i uzaludniji nego ikada“, napisao je, dodajući: „Izbor između konfrontacije i angažmana je stvaran i ima dalekosežne posljedice; njegov ishod oblikovat će budućnost za generacije koje dolaze.“

„Kroz svoju milenijsku ponosnu historiju, Iran je nadživio mnoge agresore. Sve što je od njih ostalo su ocrnjena imena u historiji, dok Iran opstaje — otporan, dostojanstven i ponosan“, dodao je.