Arakći: Tragedija u školi u Minabu ne može se opravdati; šutnja pred nepravdom ne donosi mir
Ministar vanjskih poslova Irana naglasio je da tragični napad na školu u Minabu nije ni opravdan, niti smije biti dočekan šutnjom i ravnodušnošću.
On je poručio: „Ovaj nepravedni i samovoljni rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv časnog iranskog naroda direktna je posljedica šutnje pred ranijim primjerima bezakonja i zločina u okupiranoj Palestini, Libanu i drugim područjima. Ravnodušnost i šutnja pred nepravdom nikada neće donijeti sigurnost i mir, već će dovesti do veće nesigurnosti i šireg kršenja prava.“
Sejed Abas Arakći, ministar vanjskih poslova Irana, na hitnoj sjednici Vijeća za ljudska prava povodom napada na osnovnu školu Šadžare Tajebe u Minabu, istakao je da je među najstrašnijim manifestacijama agresije SAD-a i izraelskog režima na Iran bio planski i fazni napad na ovu osnovnu školu u gradu Minab, na jugu zemlje.
On je rekao: „Iran se danas nalazi usred ilegalnog rata koji su mu nametnula dva nasilna nuklearna režima – Sjedinjene Američke Države i Izrael. Ovaj agresorski rat je očigledno lišen bilo kakvog opravdanja i krajnje je brutalan.
Oni su ovu agresiju započeli 28. februara, u trenutku kada su Iran i Sjedinjene Američke Države bili uključeni u diplomatski proces za rješavanje navodnih zabrinutosti SAD-a u vezi s iranskim nuklearnim programom. Po drugi put u roku od devet mjeseci, narušavanjem i rušenjem pregovaračkog procesa, izdali su diplomatiju.
Među najstrašnijim primjerima ove agresije bio je planski i fazni napad na osnovnu školu Šadžare Tajebe u gradu Minab, gdje je više od 175 učenika i nastavnika namjerno i brutalno masakrirano.“
Arakći je dodao:„Ovaj brutalni napad samo je vidljivi vrh mnogo većeg ledenog brijega, koji ispod površine skriva daleko teže tragedije, uključujući normalizaciju najtežih kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava, kao i drskost u činjenju teških zločina u atmosferi potpune nekažnjivosti.
Osuda ovakvog nemilosrdnog napada na mjesto koje je po svojoj prirodi civilno, gdje se nalaze najneviniji ljudi u potrazi za znanjem, nije samo pravna obaveza u okviru sistema ljudskih prava, već i moralna i humana nužnost. Naša savjest, mnogo dublje od bilo kojeg suda, sudit će o nama.“
