SAHAR

Novoizabrani vođa Islamske revolucije ajatolah Sejed Modžtaba Hoseini Hamenei u svom prvom obraćanju naciji odao je počast šehidskoj smrti ajatolaha Alija Hameneija, stavivši naglasak na jedinstvo naroda, nastavak otpora i odlučnost Irana da odgovori na agresiju i zaštiti suverenitet zemlje.

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog

„Kad god Mi neki ajet dokinemo ili učinimo da bude zaboravljen, Mi donesemo bolji od njega ili njemu sličan.“

Mir s tobom, koji pozivaš Bogu i božanski tumačiš Njegove ajete; mir s tobom, o vrata Božija i čuvaru Njegove vjere; mir s tobom, o namjesniče Božiji i pomagaču Njegove istine; mir s tobom, o dokaze Božiji i vodiču Njegove volje; mir s tobom, o očekivani predvodniče; mir s tobom svim oblicima mira; mir s tobom, o gospodaru vremena.

Na početku ovog obraćanja dužan sam svom predvodniku, neka Bog ubrza njegovo pojavljivanje, uputiti saučešće povodom bolne šehidske smrti velikog vođe Revolucije, dragog i mudrog Hameneija. Od njega molim dovu i blagoslov za svakog pojedinog pripadnika velikog iranskog naroda, za sve muslimane svijeta, za sve službenike islama i Revolucije, za požrtvovne borce i porodice šehida islamskog pokreta, posebno iz nedavnog rata, kao i za mene, poniznog slugu.

Obraćanje iranskom narodu

Drugi dio mog govora upućen je velikom iranskom narodu. Prije svega moram ukratko objasniti svoj stav u vezi s odlukom časnog Vijeća eksperata. Ja, vaš sluga, Sejed Modžtaba Hoseini Hamenei, zajedno s vama sam putem državne televizije saznao za rezultat glasanja tog časnog tijela.

Izuzetno mi je teško sjesti na mjesto na kojem su sjedila dva velika predvodnika – veliki imam Homeini i šehid Hamenei. To mjesto nosi naslijeđe čovjeka koji je nakon više od šezdeset godina borbe na Božijem putu, odricanja od svakog komfora i užitka, postao blistav dragulj i istaknuta ličnost ne samo našeg vremena, nego i kroz čitavu historiju vladara ove zemlje. Njegov život, kao i način na koji je preselio, bili su prožeti dostojanstvom i veličanstvom koje je proizlazilo iz oslonca na Istinu.

Imao sam čast da nakon njegovog šehadeta vidim njegovo tijelo. Ono što sam vidio bila je planina postojanosti, a rečeno mi je da je njegova zdrava šaka ostala stisnuta u pesnicu. O različitim aspektima njegove ličnosti stručni ljudi će još dugo govoriti. U ovom trenutku zadržat ću se na ovom kratkom podsjećanju i detalje ostaviti za druge prilike.

Zbog toga je teško preuzeti odgovornost vodstva nakon takve ličnosti. Prelazak tog velikog jaza moguć je samo uz Božiju pomoć i uz podršku vas, naroda.

Uloga naroda

Ovdje želim naglasiti jednu važnu stvar koja je direktno povezana s mojim obraćanjem. Jedno od velikih umijeća  vođe šehida, kao i njegovog velikog prethodnika, bilo je uključivanje naroda u sve društvene sfere, stalno podizanje njihove svijesti i oslanjanje na njihovu snagu u praksi. Na taj način su stvarno ostvarili značenje republike i republikanstva.

Jasan dokaz toga vidjeli smo u danima kada je zemlja privremeno bila bez vođe i vrhovnog komandanta. Pronicljivost, hrabrost i prisustvo velikog iranskog naroda zadivili su prijatelje, a neprijatelje ostavili u čudu. Vi ste bili ti koji ste vodili zemlju i garantovali njenu snagu.

Ajet koji sam naveo na početku znači da nijedan Božiji znak ne nestaje niti se zaboravlja, a da Bog ne donese nešto slično ili bolje od njega.

Ne navodim ovaj ajet zato što bih sebe smatrao ravnim vođi šehidu, a kamoli boljim od njega. Njegova svrha je da ukaže na vašu presudnu ulogu. Ako smo izgubili jednu veliku blagodat, Bog nam je zauzvrat ponovo darovao prisustvo i odlučnost iranskog naroda.

Znajte da bez vaše snage na sceni ni vodstvo ni državne institucije – čija je stvarna dužnost služenje narodu – neće imati potrebnu učinkovitost.

Smjernice za narod

Da bi se ovo ostvarilo, potrebno je nekoliko stvari:

Prvo, oslonac na Boga, povjerenje u Njega i obraćanje čistom svjetlu bezgrešnih imama, neka budu poput najvećeg eliksira koji osigurava otvaranje puteva i konačnu pobjedu nad neprijateljem.

Drugo, mora se očuvati jedinstvo među svim slojevima naroda. To se postiže stavljanjem po strani onoga što nas razdvaja.

Treće, potrebno je zadržati aktivno prisustvo u društvu – kao što ste pokazali u danima i noćima rata – kroz različite društvene, političke, obrazovne, kulturne, pa čak i sigurnosne aktivnosti.

U tom smislu podsjećam na važnost obilježavanja Dana Kudsa 1447. godine, u kojem element suprotstavljanja neprijatelju mora biti jasno izražen.

Četvrto, nastavite pomagati jedni drugima. Solidarnost je oduvijek bila osobina većine Iranaca, a u ovim teškim danima mora se još snažnije pokazati. Također pozivam sve državne i humanitarne institucije da pruže maksimalnu pomoć onima koji su pogođeni.

Ako se ovih načela budemo pridržavali, put prema danima veličine i ponosa bit će otvoren – a prvi primjer toga, ako Bog da, može biti pobjeda u sadašnjem ratu.

Zahvala borcima

Treći dio mog obraćanja posvećen je našim hrabrim borcima. Dok su glavni centri svjetske arogancije izvršili nepravednu agresiju na našu zemlju, vi ste svojim snažnim udarima zaustavili neprijatelja i razbili njegove iluzije o mogućnosti dominacije nad našom domovinom ili njenog komadanja.

Draga braćo borci, volja naroda je jasna: nastavak odlučne i djelotvorne odbrane.

Također, poluga zatvaranja Hormuškog moreuza mora ostati u upotrebi. Razmatrani su i drugi mogući frontovi na kojima neprijatelj nema iskustva i na kojima je izuzetno ranjiv. Ako rat potraje i u skladu s interesima zemlje, te opcije će biti aktivirane.

Zahvala Osovini otpora

Posebno zahvaljujem borcima fronta otpora. Zemlje i pokrete tog fronta smatramo našim najboljim prijateljima, a otpor je nerazdvojni dio vrijednosti Islamske revolucije.

Zajedništvo ovog fronta ubrzava okončanje cionističke prijetnje. Vidjeli smo kako hrabri i vjernički Jemen nije odustao od odbrane potlačenog naroda Gaze, kako je požrtvovni Hezbollah uprkos svim preprekama pritekao u pomoć Islamskoj Republici, te kako je irački otpor također hrabro slijedio isti put.

Poruka stradalima u ratu

Četvrti dio obraćanja upućen je onima koji su ovih dana pretrpjeli gubitke: porodicama šehida, ranjenima i onima čiji su domovi ili radna mjesta oštećeni.

Najprije izražavam duboko saučešće porodicama šehida. I sam dijelim slično iskustvo. Osim moga oca, čiji je gubitak postao bol cijelog naroda, izgubio sam i svoju voljenu suprugu, sestru koja je cijeli život posvetila roditeljima, njeno malo dijete, kao i supruga moje druge sestre – časnog i učenog čovjeka.

Ono što omogućava strpljenje u nesreći jeste čvrsto vjerovanje u Božije obećanje velike nagrade za strpljive.

Također uvjeravam sve da nećemo odustati od osvete krvi naših šehida. Ta osveta ne odnosi se samo na šehadet velikog vođe Revolucije; svaki ubijeni građanin naše zemlje predstavlja poseban slučaj za odmazdu.

Dio te odmazde već je proveden, ali dok pravda ne bude u potpunosti zadovoljena, ovaj predmet će ostati otvoren. Posebno ćemo biti osjetljivi na krv naše djece – naročito zbog zločina poput napada na školu u Minabu.

Ranjenici moraju dobiti besplatno liječenje i odgovarajuće beneficije, a nadležni organi dužni su poduzeti mjere za nadoknadu materijalne štete građanima.

Naglašavam i da ćemo od neprijatelja zahtijevati ratnu odštetu. Ako je ne isplate, uzet ćemo je sami ili ćemo uništiti imovinu u istoj vrijednosti.

Poruka državama regiona

Peti dio obraćanja upućen je liderima nekih zemalja regiona. Iran ima kopnene ili pomorske granice s petnaest država i uvijek smo željeli tople i konstruktivne odnose sa svima.

Međutim, neprijatelj je godinama gradio vojne i finansijske baze u nekim od tih zemalja. U nedavnom napadu neke od tih baza su korištene protiv Irana, pa smo – kao što smo ranije upozorili – gađali isključivo te baze, bez napada na same države.

Ako se to ponovi, bit ćemo primorani ponovo djelovati. Ipak, i dalje vjerujemo u prijateljske odnose sa susjedima. Savjetujem im da što prije zatvore te baze, jer je postalo jasno da američka obećanja o sigurnosti i miru nisu ništa drugo nego laž.

Obraćanje vođi šehidu

Šesti dio mog govora upućen je našem vođi šehidu.

Vođo, vaš odlazak ostavio je duboku ranu u srcima svih. Oduvijek ste čeznuli za takvim završetkom, a Bog vam ga je podario dok ste učili Kur'an u jutro desetog dana mjeseca ramazana.

Podnijeli ste mnoge nepravde dostojanstveno i strpljivo. Mnogi nisu u potpunosti prepoznali vašu veličinu i možda će proći mnogo vremena prije nego što se to u potpunosti razotkrije.

Nadamo se da ćete, iz uzvišenog položaja među šehidima i Božijim prijateljima, i dalje misliti na napredak ovog naroda i naroda fronta otpora. Obećavamo vam da ćemo svim snagama nastaviti put kojim ste nas vodili.

Završna zahvalnost

Na kraju zahvaljujem svim uglednim ličnostima koje su me podržale – uključujući velike vjerske autoritete, kulturne, političke i društvene ličnosti, kao i narodu koji je u velikim skupovima obnovio svoju prisegu sistemu.

Neka Božija posebna milost obuhvati narod Irana, sve muslimane i sve potlačene svijeta.

Na kraju molim obećanog Imama, neka Bog ubrza njegov dolazak, da u ovim blagoslovljenim noćima i danima mjeseca ramazana od Boga zatraži odlučnu pobjedu našeg naroda nad neprijateljem, kao i čast, blagostanje i zdravlje za naš narod, te uzvišene stepene za naše šehide.

Mir i Božiji blagoslov neka su na vama.

Sejed Modžtaba Hoseini Hamenei
21. esfand 1404. / 22. ramazan 1447. godine