PREGOVORI U OMANU; TEST AMERIČKE OZBILJNOSTI I NEPOUZDANOSTI
Historija interakcija između Irana i Sjedinjenih Država pokazala je da Vašington ne samo da je nepouzdan, već je i više puta kršio sporazume i izbjegavao svoje obaveze očiglednim nepoštovanjem.
Pregovori Irana i SAD, koji bi trebali biti održani u Omanu u subotu, odvijaju se u osjetljivim okolnostima koje i strani i međunarodni posmatrači vide kao test za procjenu američkih namjera i ozbiljnosti. Historija interakcija između Irana i Sjedinjenih Država pokazala je da Vašington ne samo da je nepouzdan, već je i više puta kršio sporazume i izbjegavao svoje obaveze očiglednim nepoštovanjem.
Godine 2018, bez navođenja valjanog razloga, Donald Tramp se povukao iz nuklearnog sporazuma i ponovo uveo opresivne sankcije. Ova akcija nije bila samo jasno kršenje iranskog nuklearnog sporazuma, već je pokazala i da se Sjedinjene Države ne pridržavaju čak ni svojih međunarodnih obaveza.
Čak i tokom implementacije iranskog nuklearnog sporazuma, Sjedinjene Države su odbile potpuno ukinuti sankcije pod lažnim izgovorom i, stvaranjem indirektnih prepreka, spriječile su Iran da u potpunosti iskoristi ekonomske prednosti sporazuma.
Ova runda pregovora odvija se u situaciji kada američka vlada, uprkos svom sloganu o povratku na iranski nuklearni sporazum, u praksi nije izvršila nikakve promjene u svojoj politici sankcija.
Nastavak takozvanih "paralizirajućih" sankcija i politike "maksimalnog pritiska" pokazuje da SAD nastoje jednostrano iskoristiti pregovore.
Iskustvo je pokazalo da je jedini jezik koji Amerika razumije snaga i otpor.
Svaki jednostrani ustupak bez dobijanja definitivnih garancija dovešće do ponavljanja scenarija prošlih neuspjeha. Prema tome, Iran mora ući u pregovore s punom budnošću i bez povjerenja u američku dobru vjeru, i drugo, svaki sporazum uvjetovati praktičnim i provjerljivim garancijama.
Ako se dualna politika Vašingtona i maksimalni pritisak nastave, to će spriječiti nastavak pregovora kao sredstvo za ubijanje vremena za Sjedinjene Države.
Današnji razgovori u Omanu su više test za procjenu istinske odluke Amerike, nego prilike za napredak Islamske Republike Irana.
Ako Vašington želi ponovo kupiti vrijeme praznim obećanjima i planiranim odugovlačenjem, Iran ne bi trebao biti igrač u ovom scenariju koji se ponavlja. Povjerenje u Ameriku moguće je samo kroz praktične akcije i kompenzaciju za gubitke iz prošlosti, a ne kroz diplomatske slogane.
