SAHAR

SaharTV – Lider islamske revolucije Irana, ajatullah Sejjid Ali Hamenei, danas je održao govor putem televizije, povodom obilježavanja godišnjice preseljenja na drugi svijet osnivača Islamske Republike, rahmetli Imama Ruhullaha Homeinija.

On je svoj govor započeo riječima da ni o jednoj revoluciji nije toliko predviđano da će doživjeti pad i kolaps, kao o islamskoj revoluciji, od strane onih koji su željeni njenu propast i nisu mogli tolerisati taj veliki fenomen.

Desetak godina nakon pobjede revolucije, jedna grupa je govorila da se islamska revolucija nalazi na ivici ponora. Ponovo, druga grupa je govorila da je Islamskoj Republici ostalo samo malo vremena. Tu i tamo se govorilo da se islamska revolucija približava kraju, kazao je vrhovni iranski lider u svom današnjem govoru.

„Na kraju, prije godinu ili dvije, neki Amerikanci su sa sigurnošću rekli da Islamska Republika neće doživjeti svojih 40 godina. Ne znam da je i za jednu drugu revoluciju ili sistem toliko predviđano da će propasti“ – rekao je on.

„Svakako, njihova predviđanja proistekla su iz revolucija i pokreta kojima su svjedočili širom svijeta, od istoka do zapada. Takve revolucije su počinjale s poletom, ali se okončavale otrovno. Slično se dogodilo u Francuskoj, i drugdje u svijetu“ – pojasnio je on.

Naveo je i primjere nekoliko revolucija koje su se bile dogodile u Iranu prije islamske, a koje su zatim rezultirale dolaskom na vlast diktatora Reze-šaha, čija je vladavina bila gora od one prije revolucije.

Također, pokret za nacionalizaciju nafte u Iranu potrajao je veoma kratko, dodao je.

No, islamska revolucija prevazišla je razne izazove i mane koje su joj se nalazile na putu, političke, sigurnosne itd, rekao je i dodao da je revolucije danas samo jača, razvijenija i naprednija.

Postavlja se pitanje - U čemu je tajna njenog opstanka? Zašto ona nije doživjela sudbinu drugih revolucija na svijetu, uprkos tolikim neprijateljstvima, rekao je on i nastavio:

„Tajna je u dvije riječi – islamska i republika, u značenju naroda. Islam zajedno s republikom i mora ostati trajan i dugovječan.“

„Veliko djelo koje je učinio Imam Homeini jeste kreacija takvog poretka i sistema i njegovo uvođenje u svijet politike, a zatim pretvaranje te teorije u praksu i djelo“ – pojasnio je ajatullah Hamenei.

„Imam Homeini bio je veliki čovjek s nekoliko aspekata. Prvo, njegovo duboko poznavanje vjere islama. On je znao da se islamska vlast veže za istinsku i glavnu poruku islama. Također je vjerovao u volju, odanost i motivaciju naroda, što pokazuju brojni događaji koji su zapamćeni.

Imam Homeini je i narod smatrao islamskim, te je uz ta dva pojma stvorio svoju teoriju islamske dmokratije“ – kazao je.

Podsjetio je da je i Imam Homeini imao različite protivnike, i one koji su se protivili islamu, a i one koji su se protivili demokratiji.

„Na obje strane je imao ljute protivnike od prvih dana, koji postoje i dan danas.“

 U nastavku je pojasnio:

„U vezi s vladavinom islama, to što državno uređenje i život moraju biti usklađeni s islamom, protivila mu se grupa sekularista koja je smatrala da vjera nema pravo da uđe u društveno-politički sistem jedne države, te da je vjera samo privatna stvar. Oni nisu vjerovali u vlast vjere opšte, te su je neki smatrali i opijumom za društvo.

Druga grupa vjerovala je i poštovala vjeru, ali je braneći vjeru smatrala da se ona ne smije prljati politikom, te da treba ostati po strani i očivati svoju svetost. I oni su sekularisti, samo vjernici. Ali su sekularisti, jer ne vjeruju u društveni islam.

Protivnici demokratije i učešća naroda također su bili dvije grupe – jedna grupa sekularni liberali – koji su govorili da demokratija nema nikakve veze sa vjerom, nego je trebaju voditi stručnjaci, tehnokrati.

Druga grupa je govorila da narod nema nikakve veze s vladanjem, slično grupi ISIL, da vjera treba vladati i da narod nema nikakve uloge ni prava.“

Zatim je istakao da je Imam vjerovao u oba pojma, da vjera treba vladati, ali da narod treba imati učešće i biti prisutan, te da njegovo uvjerenje proističe iz samog Kur'ana.

O tome da se u društvu treba uspostaviti vlast na osnovu vjere govore brojnu ajeti u Kur'anu, kao oni o slijeđenju i pokoravanju poslanicima, ajeti o kaznama, o međunarodnim odnosima i odbrani, o ugovorima, o pravdi itd.

Osim toga, i u predajama i hadisima slične teme su brojne. Kada su predstavnici naroda Jesriba došli kod Poslanika, on je s njima sklopio ugovor na osnovu kojeg je kasnije osnovao vladavinu u Medini.

Nakon smrti Poslanika, uprkos razilaženjima po pitanju nasljeđivanja Poslanika, niko nije sumnjao u to da se duštvom treba upravljati na osnovu vjere i Kur'ana, naveo je iranski lider.

U nastavku je govorio o učešću naroda u vlasti i njihovom pravu glasa i rekao da je učešće naroda u vlasti sigurno, jer su ljudi odgovorni za sudbinu društva.

U islamskim predajama se kaže da su svi pojedinačno odgovorni za društvo. Ili onaj ko osvane, a ne brine se za druge muslimane, nije musliman.

U hutbi hazreti Imama Alije kao jedna od najvažnijih odgovornosti ljudi navodi se uspostavljanje istinske i pravedne vlasti u društvu.

Na to ukazuje i obaveza naređivanja i upućivanja na dobro, ili neophodnost borbe protiv devijacija u društvu.

Imam Alija je kao razlog prihvatanja vlasti rekao da je Bog ulemu (one koji znaju) obavezao da ne prihvataju društvene nejednakosti, dakle odgovorni su.

„Odgovornost imaju svi, a danas se ona očituje učešćem na izborima. Ljudi imaju i pravo da odlučuju o svojoj subini, jer ih je Bog stvorio slobodnima“ -  rekao je.

Ajatullah Hamenei je naglasio da se učešće naroda u društvu i vlasti zasniva na islamskom nauku, vrijednostima i predajama, a kao drugo, rekao je da je podrška naroda vlasti i potreba.

„Ukoliko narod ne učestvuje, nad njim se mora vladati silom i pritiskom. Islamska Republika nije mogla biti stvorena silom, niti je silom mogla opstati.“

Posebno je naglasio da je islamska demokratija jedinstven izum proistekao iz vjerskog nauka, a ne iz zapadnih modela demokratije.

„Da nije bila iz vjere i od vjere, Imam Homeini je ne bi prihvatio“ – istakao je i dalje objasnio:

„Imam Homeini je predstavio svoj zapanjujući plan proistekao iz vjere, kojim je uspio narod koji je godinama bio navikao na tiraniju i saživio se s njom, izvući iz tog stanja i dti mu pravo glasa. Prije revolucije, ljudi nisu mogli vjerovati da bi im neko mogao dati pravo glasa, da mogu odlučivati o sudbini zemlje, društva. To im nije bilo zamislivo, što ni mladi Iranci danas ne mogu zamisliti jer to nisu doživjeli.“

Imam je iskoristio veliki potencijal volje i motivacije naroda i uspio zbaciti s vlasti kraljevski sistem star nekoliko hiljada godina i usporaviti čvrst sistem koji ne mogu pomjeriti nikave oluje, dodao je i naglasio da se iranski narod se održao čvrstim u brojim nedaćama, posebno u osmogodišnjem ratu osamdesetih godina.

„Sve države svijeta podržale su neprijatelja da nas napade, dale mu sve, oružje i svu pomoć, ali je Iran ostao uspravan te je samo jačao i širio svoj uticaj i napredak“.

Kao ključ za rješenje svih problema i danas naveo je poštivanje islama i postupanje prema njemu i učešće naroda.

 „Ni republika bez vjere, niti vjera bez republike. Dakle, vladavina islama uz vladavinu naroda, što je međusobno isprepleteno, i nije suprotno jedno drugome. Islamska demokratija znači da narod osnuje vjersku vlast, vlast na osnovu islamskih vrijednosti“.

„Gdje god smo postupili po islamu, i koristili potencijal naroda, uspjeli smo. Tome svjedoče brojni događaji u našoj povjesti“ – rekao je.

Kao primjer neuspjeha naveo je nemar naspram jačanja i širenja malih i srednjih radionica i preduzeća. „Da smo to uradili, danas ne bismo imali tešku ekonomsku situaciju“.

Državnici trebaju shvatiti da im je uspjeh zagarantovan na svim poljima, unutrašnjem, vanjskom, ekonomskom, političkom i kulturnom ukoliko budu postupali na osnovu vjere.

„Imam Homeini imao je jasne i čvrste stavove i o islamu i o narodu. On odbacuje konzervativni islam, ali i miješani, u kojem se u ime islama šire neislamske ideje i riječi.“

Istinski islam se protivi aroganciji i korupciji, naglasio je ajatullah Hamenei i nastavio:

„Imam Homeini je vjerovao u islam koji je protiv strane dominacije i miješanja stranih sila u unutrašnaja pitanja, protiv padanja na koljena pred neprijateljem, u islam koji je protiv korupcije, stvaranje elite itd. Sve to se protivi islamu. Islamska vlada je ona koja se tome protivi. Islam je protiv konzervativnih ideja i praksi, a podržava obespravljene, protivi se društvenim podjelama i razlikama.“

Ajatullah Hamenei je podsjetio da je u jednom pismu pred kraj života upućenom jednom zvaničniku, Imam Homeini kazao: Morate pokazati da je naš narod ustao protiv arogancije, te da je dvorski islam zamijenio istinskim i da se protivi iameričkom islamu.

„Danas se učešće naroda očituje u izborima, iako u drugim vremenima to mogu biti i drugi oblici, a ne samo izbori. Imam Homeini je izbore smatrao vjerskom obavezom. U njegovoj oporuci stoji da neučešće na izborima u nekim vremenima predstavlja veliki grijeh. Također na drugom mjestu kaže da neučešće na izborima nekada ostavlja posljedice na nekoliko generacija, a da nosi i Božiju kaznu.

Islamska demokratije je Božiji blagoslov koji je dan iranskom narodu, te ga je on očuvao naspram neprijatelja koji su čini sve moguće spletke protiv njega. Ali, narod se čvrsto održao svojom željeznom branom.

Danas neprijatelji nastoje odvojiti narod od islamske vlasti, ali im se suprotstavlja narod svojom čeličnom voljom i otporom.

Ima i onih koji ponavljaju riječi neprijatelja. U posljednje vrijeme govore o uklanjanju ideologije, da se vjera ostavi po strani, a da se sprovedu zapadni sistemi koji su danas na svijetu unesrećili ljude.

Drugi opet ponavljaju one riječi da vjera mora očuvati svoju svetost, da se ne miješa u politiku i vlast.

Ili da narod nema mjesta u islamskoj vlasti, i to su riječi neprijatelja.

Neprijatelj ne žali za narodom i republikom, nego želi posjeći korijene islama.“

Podsjetio je da iranski Ustav ističe da je predsjednik na čelu izvršne vlasti, a bogobojaznost navodi kao karakteristiku predsjednika.

„Neki različitim izgovorima žele ostaviti po strani odgovosrnost i dužnost učešća na izborima, to je ono što žele neprijatelji. Ako oslabi ijedan od dva elemenata, islam ili narod, i Iran i islam će zadobiti udarac“ – naglasio je.

U posljednjem dijelu govora pozvao je na učešće u predstojećim predsjedničkim izborima, a onima koji pod različitim izgovorima ne žele glasati, da se tim stavovm ništa ne može ispraviti, nego se ispravnim izborom treba oformiti islamsko i narodno vodstvom.

Također je glasačima savjetovao da ne vjeruju u prazna obećanja kandidata, već da steknu uvid u njihovo djelovanje u prošlosti.

„Ističem, ne može se povjerovati u obećanja. Obećanja nisu dovljna. To govorim i u vezi s drugim zemljama i u vezi s  nuklearnim sporazumom. Važna su djela i praksa. Lahko je govoriti. Svi mogu govoriti i obećavati. Mora se vidjeti da li u prošlosti postoje djela koja riječi potvrđuju ili ne“.

Na kraju je predsjedničkim kandidatima savjetovao da ne obećavaju ono što nisu sigurni da mogu ispuniti, te da ne govore slogane u koje istinski ne vjeruju i da budu iskreni s narodom.

„Neka kandidati odluče da ako budu izabrani da će se čvrsto obavezati na pravdu, smanjenje razlika između siromašnih i bogatih, borbu protiv korupcije bez preduslova, jačanje unutrašnje proizvodnje, smanjenje uvoza itd.“