May 07, 2021 19:03 Europe/Sarajevo
  • Izrael nije država, već teroristička baza protiv muslimana

SaharTV – Lider islamske revolucije Irana, ajatullah Sejjid Ali Hamenei, danas je povodom obilježavanja Međunarodnog dana Kudsa održao govor koji prenosimo u cijelosti.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Muhammeda (s.a.v.a), Pečata poslanstva i najčasnijeg stvorenja i na njegovu čistu porodicu i odabrane ashabe i one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

Pitanje Palestine još uvijek je najvažnije i najveće goruće pitanje islamskog ummeta. Strategije nepravednog i zločinačkog režima udaljile su jedan narod od njegove kuće, domovine, zemlje i predaka, i na to mjesto postavile teroristički i strani režim.

Ima li išta slabije i neosnovanije od isprazne logike osnivanja cionističkog režima? Evropljani su na osnovu svojih tvrdnji, učinili nepravdu Jevrejima u godinama Drugog svjetskog rata, te se za njih treba osvetiti prognanstvom jednog naroda na Zapadu Azije i strašnim masakrima u njihovoj zemlji. To je logika na koju se oslanjaju zapadne države u svojoj bezuslovnoj i luđačkoj podršci cionističkom režimu. Time su opovrgnuli sve svoje lažne tvrdnje o ljudskim pravima i demokratiji. Ta smiješna i tragična priča traje već više od sedamdeset godina, a svako malo, dodaju joj se nove stranice.

Cionisti su otetu Palestinu od prvog dana pretvorili u terorističku bazu. Izrael nije država, već teroristička baza protiv palestinskog naroda i drugih muslimanskih naroda. Borba protiv tog zločinačkog režima je borba protiv nepravde i terorizma; što je dužnost svih.

Važno je napomenuti da, iako je okupatorska vlada osnovana 1948.god, prvi koraci prema otimanju te osjetljive tačke u islamskom regionu započeli su godinama prije toga. Tih godina Zapad se aktivno miješao u pitanja islamskih zemalja kako bi na vlast doveo sekularizam, radikalni i slijepi nacionalizam i kako bi na vlast postavio tiranske vlade, predane Zapadu ili njihove marionete. Proučavanje događaja tih godina u Iranu, Turskoj i arapskim zemljama od Zapadne Azije do Sjeverne Afrike obznanjuje  gorku istinu da su slabost i podijeljenost u islamskom ummetu bili uvod u katastrofu otimanja Palestine. Taj udarac je islamskom ummetu nanesen od strane arogantnog svijeta.

Poučno je to da su u tom vremenu, oba kampa – i kapitalizam i komunizam – stigli do zajedničkog djelovanja. Engleska je kreirala prvobitnu zavjeru i pratila njeno izvršene, cionistički kapitalisti na sebe su preuzeli njeno sprovođenje novcem i oružjem, a Sovjetski Savez bila je prva država koja je priznala osnivanje ilegalne vlade i tamo poslala veliki broj Jevreja.

Okupatorski režim je proizvod stanja u islamskom svijetu s jedne strane, i te zavjere, napada i agresije Evrope s druge strane.

Danas stanje u svijetu nije kao tih dana – to uvijek trebamo imati na umu. Danas je omjer moći promijenjen u korist islamskom svijetu. Različita politička i društvena dešavanja u Evropi i Americi, pokazale su slabosti i duboke podjele u sistemu i upravljanju, kao i u moralu Zapadnjaka naspram ostatka svijeta. Dešavanja tokom izbora u Americi i ispit koji je osramotio samozadovoljne i arogantne lidere, kao i neuspješno suočavanje s pandemijom koronavirusa u Americi i Evropi i sramni detalji vezani za njega, kao i nedavni politički i društveni nemiri u najvažnijim evropskim zemljama pokazatelji su dekadence kampa Zapada.

S druge strane, jačanje snaga otpora na naosjetljivijim islamskim teritorijama, jačanje odbrambenih i ofanzivnih kapaciteta, jačanje samosvjesnosti, motivacije i nade muslimanskih naroda, rast naklona prema islamskim i kur'anskim parolama, naučni napredak, jačanje traženja nezavisnosti i samodovoljnosti među narodima su blagoslovljeni pokazatelji koji nagovještavaju bolju budućnost.

U toj blagoslovljenoj budućnosti, saradnja muslimanskih zemalja mora biti glavni i osnovni cilj, a to se ne čini toliko nedostižnim. Osovina te saradnje je Palestina u značenju cijele države i sudbina Kudsi Šerifa. To je istina koja je uputila srce rahmetli Imama Homeinija ispunjeno svjetlošću da odredi Međunarodni dan Kudsa posljednjeg petka mjeseca Ramazana.

Saradnja muslimana na osovini Kudsa je noćna mora cionističkog neprijatelja i njihovih američkih i evropskih pomagača. Neuspješni plan pod nazivom „Sporazum stoljeća“, a zatim pokušaji za normalizacijom odnosa nekoliko slabih arapskih vlada s okupatorskim režimom, uzaludni su pokušaji bijega od te noćne more.

Ja sa sigurnošću tvrdim da ti pokušaji neće polučiti uspjeh – silazna putanja neprijateljskog cionističkog režima je počela i na njoj neće biti zaustavljanja.

Dva važna faktora su odlučujuća za budućnost. Prvo i važnije je nastavak otpora unutar palestinskih teritorija i jačanje linije džihada i šehadeta, i drugo, svjetska podrška muslimanskih naroda i vlada na cijelom svijetu palestinskim borcima.

Svi – zvaničnici, intelektualci, vjerska ulema, stranke i grupe, časna omladina i druge skupine – moramo pronaći svoje mjesto u tom globalnom kretanju i odigrati svoju ulogu. To je ono što poništava neprijateljske spletke i za ovo Božije obećanje „Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!“ stvara primjer u posljednjem vremenu (Ahiru Zeman). „a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna“.

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

 

U nastavku bih volio govoriti arapskoj omladini na njihovom jeziku:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Selam svim arapskim slobodarima, naročito omladini i selam otpornom narodu Palestine, Kudsa i ujedinjenim grupama u džamiji Al-Aksa.

Selam šehidima otpora i brojnim borcima otpora koji su položili svoje živote na tom putu, posebno šehidu šejhu Ahmedu Jasinu i šehidu Sejjid Abbasu Musaviju, šehidu Fathiju Šekakiju, šehidu Imadu Mugnije, šehidu Abdulazizu Rentisiju, šehidu Abu Mehdiju Al-Muhandisu i na kraju, istaknutoj ličnosti šehida otpora, šehidu Kasimu Sulejmaniju. Svi oni su nakon svog života ostavili još veći i blagosloveniji trag na atmosferu otpora.

Borba Palestinaca i čista krv šehida otpora uspjeli su zavijoriti tu blagoslovenu zastavu i stotinu puta povećati moć unutrašnje borbe Palestinaca. Palestinski mladić nekada se branio bacajući kamenje, a danas odgovara ispaljujući precizne rakete prema neprijatelju.

Palestina i Kuds se u Časnom Kur'anu nazivaju svetom zemljom. Već decenijama ta čista zemlja se nalazi pod okupacijom najnečistijeg i nazlobnijeg dijela čovječanstva, demona koji masakriraju časne ljude, a zatim to besramno priznaju. Rasista koji više od sedamdeset godina muče vlasnike zemlje ubistvima, pljačkanjem i zatvaranjem. Ali, hvala Allahu, nisu uspjeli slomiti njihovu volju.

Palestina je živa i nastavlja borbu a uz Božiju pomoć, na kraju će uspjeti pobijediti zlog neprijatelja. Sveti Kuds i cijela Palestina pripadaju svom narodu i njemu će se i vratiti, ako Bog da, i to nije teško za Allaha.

U slučaju Palestine, sve muslimanske vlade i narodi imaju dužnosti i odgovornosti, ali osnova borbe su sami Palestinci koji su danas unutar zemlje i izvan nje oko četrnaest miliona osoba. Jedinstvo i odlučnost tog naroda uspjet će napraviti sjajan posao. Danas je jedinstvo najveće oružje Palestinaca.

Neprijatelji palestinskog jedinstva su cionistički režim i Amerika, i još neke političke sile. Ali, ako se ne bude lomilo jedinstvo iznutra u samoj Palestini, vanjski neprijatelj neće uspjeti učiniti ništa. Osovina tog jedinstva mora biti unutrašnja borba-džihad i nepovjerenje prema neprijateljima. Glavni neprijatelji Palestinaca, dakle Amerika, Engleska i zli cionisti ne smiju biti oslonac palestinske politike.

Palestinci, što u Gazi, što u Kudsu i Zapadnoj obali, što na teritorijama iz 1948.god, što u izbjegličkim kampovima – svi oni čine jednu cjelinu i trebaju slijediti strategiju povezanosti. Svaki dio mora braniti drugi dio i za vrijeme pritiska, koristiti druga raspoloživa sredstva.

Nada u pobjedu danas je veća neka ikada. Odnosi snaga dramatično su se promijenili u korist Palestinaca. Cionistički neprijatelj svake godine sve više slabi. Vojska koja se naziva „nepobjedivom vojskom“ danas je nakon iskustva 33-dnevnog rata u Libanonu, 22-dnevnog rata i 8-dnevnog rata u Gazi postala „vojska koja nikada neće vidjeti pobjedu“.

Njihova politička situacija, u kojoj su bila neizbježna četiri kruga izbora u dvije godine, njihova sigurnosna situacija, koja uzastopno doživljava poraze, i sve veća želja Jevreja da preokrenu migraciju, predmet su ogromnog skandala tog režima punog neosnovanih tvrdnji.

Kontinuirani pokušaj uz pomoć Amerike da se normaliziraju odnosi s nekoliko arapskih zemalja, još jedan je pokazatelj slabosti tog režima. Naravno, ni to mu neće pomoći. Prije nekoliko desetina godina, on je uspostavio odnose s Egiptom. Od tog dana cionistički režim je postao ranjiviji i slabiji. Međutim, da li će odnos nekoliko slabih i poniženih zemalja uspjeti da mu pomogne? Naravno, ni te zemlje neće imati koristi od tih odnosa. Cionistički neprijatelj oduzet će im imovinu i zemlju, i među njima raširiti zlo i nesigurnost.

Svakako, ta istina ne smije dovesti do zaborava teške dužnosti drugih naspram tog pokreta. Muslimanski i kršćanski učenjaci moraju proglasiti normalizaciju odnosa haramom i zabranjenim, a intelektualci i slobodari svima trebaju objašnjavati posljedice te izdaje – koji je mač u leđa Palestini.

Naspram trenda opadanja režima, povećanje sposobnosti fronta otpora nagovještava svijetlu budućnost, kao i povećanje odbrambene i vojne moći, samodostatnost u izgradnji efikasnog oružja, samopouzdanje boraca, rastuća samosvijest omladine, širenje otpora širom države Palestine i izvan nje, posljednji ustanak omladine u odbrani džamije Al-Aksa i istovremeni odraz borbe i potlačenosti palestinskog naroda u javnom mnjenju mnogih dijelova svijeta.

Logika palestinske borbe, koju je Islamska Republika zabilježila u dokumentima UN-a, progresivna je i atraktivna logika; palestinski borci mogu održati referendum za sve glavne palestinske stanovnike.

Referendum će odrediti politički sistem zemlje, a na njemu će sudjelovati ključni stanovnici svih etničkih grupa i religija, uključujući palestinske izbjeglice. Taj politički sistem vratit će raseljene u zemlju i odrediti sudbinu naseljenih stranaca.

Ovaj zahtjev se temelji na ustaljenoj demokratiji koja je prihvaćena u svijetu i čiju naprednost niko ne može potkopati. Palestinski borci moraju nastaviti svoju legitimnu i moralnu borbu protiv uzurpatorskog režima sve dok ne bude prisiljen prihvatiti ovaj zahtjev.

U ime Allaha, napredujte i znajte da će "Allah sigurno pomoći onome pomaže Njegovu vjeru."

Es-selamu alejkum ve rahmetullah!

 

tagovi