SAHAR

SaharTV - Niko ne može poreći ozbiljnost sadašnje ekonomske krize u Iranu i činjenicu da se ona neće popraviti u 2019.god. Da li, ipak, ima izlaza?

Očigledno, usljed reimplementacije američkih sankcija, iranska ekonomija ušla je u krizu od 2018.god, a koja se ogleda u recesiji i velikom ubrzanju inflacije. Prema podacima IMF-a, u Iranu je 2018.god. postojala recesija s negativnim rastom GDP-a od 3,8 %, i ubrzanjem inflacije koje je dostiglo 31,2 % u odnosu na 9,6 % u 2017.god. S daljnjim jačanjem američkih sankcija, IMF predviđa da bi u 2019.god. recesija GDP-a mogla dostići 6%, a ubrzanje inflacije čak 37,2 %.

Glavni rizik za iransku ekonomiju je daljnja degradacija makroekonomske situacije. Kako bi se ona izbjegla, iranska vlada očigledno pokušava izbjeći najavljeno smanjenje izvoza nafte. Teško je prognozirati kakav će biti budući uticaj nedavnog pojačanja američkih sankcija. Realna prognoza je to da nije moguće da SAD smanji izvoz iranske nafte na nulu. Ipak, može se očekivati novo smanjenje izvoza iranske nafte, koji se već smanjio za 56% između 2017.i aprila 2019.god. prema OPEC-u. Tada je jasno da bi iranska vlada trebala pokušati da stabilizira ekonomiju kako bi izbjegla daljnje ubrzanje inflacije.

Očigledno, to znači da vlada mora smanjiti rashode da bi se ograničilo sadašnje povećanje fiskalnog deficita. To također znači smanjenje uvoza na strogo neophodno da bi se izbjeglo daljnje smanjenje vrijednosti rijala.

Važno pitanje u takvoj politici je upravljanje očekivanjima naroda. Ekonomisti znaju da, ponekad, zbog povećanog pesimizma, povećanja vrijednosti stranih valuta u odnosu na domaću i inflacija mogu slijediti put koji pojačava kretanja određena inostranim deviznim tržištem i dovodi do vrlo strmog povećanja cijena. Zato je veoma važno pitanje u stabilizaciji ekonomije to da se održi ono što ekonomisti nazivaju „vertikalnim povjerenjem“ – povjerenje u javne institucije. Zato je sve ono što iranska vlada može učiniti da održi ovo povjerenje, kao stvaranje percepcije da se vlada efektivno bori protiv korupcije, ključno pitanje koje može doprinijeti stabilizaciji makroekonomskog okruženja.

Treba imati na umu da iranska ekonomija ima koristi od situacije, koja daje određene margine da se ograniči daljnja ekonomska nestabilnost; a to je da Iran ima prilično velik nivo deviznih rezervi (oko 100 milijardi dolara), i veoma mali stepen inostranog dugovanja (9 % GDP-a u 2018.god). Osim toga, ekonomska politika morala bi imati još jedan prioritet, a to je cilj da se ograniči socijalni uticaj inflacije, posebno na grupe s manjim prihodom. Kao i u bilo kojoj drugoj zemlji, te grupa najviše pate u slučaju jačanja inflacije.

Osim toga, kriza bi mogla biti prilika za iransku ekonomiju da smanji zavisnost od nafte. Očigledno, u slučaju fiskalne politike, uticaj američkih sankcija na vladine prihode stvara situaciju u kojoj su neophodne odlučne mjere. Naprimjer, iranska vlada mogla bi smanjiti izdakle vezane za novčane subvencije koncentrirajući se na najniže prihode. Također, trenutna kriza, teška kao i trenutna situacija, može biti prilika da se u regiji razvije iranski izvoz roba nepovezanih na naftu. Spektakularno povećanje iranskih nenaftnih proizvoda u Iraku tokom proteklih godina pokazuje da je Bliski Istok, Centralna Azija, Pakistan i Afganistan prirodna tržišta za iranski nenaftni izvoz. Osim toga, za američke vlasti je mnogo teže da uspješno sprovedu sankcije u tim zemljama u odnosu na bogatije zemlje koje su više integrirane u globalnu ekonomiju. Ta tržišta također stvaraju priliku za iransku visokotehnološku industriju. Treba znati da nove tehnologije, kao što je 3D štampanje, vještačka inteligencija i robotika nisu zavisne od stranih investicija kao ranije, već od naučnog nivoa zemlje. To znači da Iran ima veliki potencijal u ovim industrijama i mogao bi početi s pronalaženjem tržišta u regionu. To bi zahtijevalo potpunu rekonstrukciju iranskog bankarskog sistema kako bi se učinio efikasnijim; on bi u ovom slučaju morao koncentrirati svoje resurse na finansiranje najkonkurentijih sektora poput visokotehnološke industrije.

Niko ne može poreći ozbiljnost sadašnje ekonomske krize u Iranu i činjenicu da se ona neće popraviti u 2019.god. Ipak, iranska ekonomija ima sposobnost da ograniči ekonomske i društvene troškove vezane za krizu. Ovo bi mogla biti prilika da se poduzmu mjere za smanjenje zavisnosti od nafte. Na kineskom, riječi „kriza“ znači i opasnost i priliku.

Thierry Coville,

Istraživač Francuskog istraživačkog centra za međunarodne i strateške studije