Klanjana dženaza Hatidži Mehmedović, bila je simbol borbe za istinu i pravdu
https://balkan.sahartv.ir/vijesti/bih-i294854-klanjana_dženaza_hatidži_mehmedović_bila_je_simbol_borbe_za_istinu_i_pravdu
Nekoliko stotina građana Srebrenice i drugih bh. gradova, rodbine, prijatelja i komšija, danas su u Srebrenici prisustvovali posljednjem ispraćaju Hatidže Mehmedović, predsjednice Udruženja „Majke Srebrenice“.
(last modified 2026-04-07T17:35:01+00:00 )
Jul 25, 2018 10:52 Europe/Sarajevo
  • Foto/Avaz.ba
    Foto/Avaz.ba

Nekoliko stotina građana Srebrenice i drugih bh. gradova, rodbine, prijatelja i komšija, danas su u Srebrenici prisustvovali posljednjem ispraćaju Hatidže Mehmedović, predsjednice Udruženja „Majke Srebrenice“.

Nakon komemoracije, koja je danas održana u velikoj sali Kulturnog centra Srebrenica, tevhida i klanjanja dženaza-namaza ispred Čaršijske džamije, koju je predvodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, tabut s tijelom Hatidže Mehmedović prevezen je u njene rodne Bektiće, gdje je, nakon klanjanja još jedne dženaze prema ranije njenoj izraženoj želji, ukopana.

O Hatidžinoj hrabrosti u borbi za istinu i pravdu na komemoraciji govorili su Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“, predsjednica Udruženja „Majke enklava Srebrenice"  Žepa, Munira Subašić, Emir Hadžimusić, efendija iz Hrvatske i glumac Emir Hadžihafizbegović.

Svi su naglasili da je Hatidža bila simbol borbe za istinu i pravdu, traženje nestalih osoba, i procesuiranje ratnih zločina. Kazali su da ona u svom istrajavanju nikada nije ispoljavala mržnju, tragala je za pravdom, pomirenjem i suživotom.

Mehmedović je u nedjelju uvečer umrla u 66. godini u Sarajevu nakon teške bolesti.

U Srebrenici u genocidu njoj su ubijeni sinovi Azmir i Almir, muž Abdulah, braća Hamed i Edhem i veliki broj bliže familije, od kojih mnogi još nisu pronađeni.

Vratila se u svoju kuću u srebreničkom prigradskom naselju Vidikovac još 2003. godine i nastavila borbu za traganjem istine o ubistvima srebreničkih sinova i brizi njihovih preživjelih majki koje su se vratile na svoja ognjišta i s njima dijelile zajedničku tugu. Imala je ured u Memorijalnom centru Potočari, gdje je rijetko boravila. Vrijeme je provodila obilazeći majke, masovne grobnice i Institut za traženje nestalih. Bila je uključena u organiziranje svih dženaza 11. jula u Potočarima, ali zbog bolesti na posljednje dvije nije mogla učestvovati, piše Avaz.ba