SAHAR

TUZLA (AA) – Veoma je frustrirajuće kada se kao osoba koja koristi invalidska kolica nađete pred arhitektonskom preprekom na ulici koja vam onemogućava dalje kretanje.

Uklanjanje takvih prepreka ne zahtijeva mnogo novčanih sredstava i u pitanju je samo minimum dobre volje i razumijevanje nadležnih gradskih ili općinskih organa, smatra 20-godišnja Fatma Bulić iz Tuzle.

O temi nepristupačnosti održavaju se javne diskusije, a jedna takva organizirana je danas u Tuzli u organizaciji grupe mladih osoba sa invaliditetom Informativnog centra za osobe sa invaliditetom ”Lotos” Tuzla. No, kakav će biti ishod, te da li će se početi sa uklanjanjem arhitektonskih prepreka u gradu, to se još uvijek ne zna.

”Tuzla je zapravo pristupačna ali isključivo u pojedinim dijelovima grada. Međutim, negdje je apsolutno nemoguće proći i nogama, a kamoli kolicima. Centar grada je pristupačan, ali idući dolje prema 'Omegi' je katastrofa, a tu je veliki broj škola i fakulteta. Da se o tome razmišljalo ranije, olakšavanje kretanja osobama sa invaliditetom ne bi koštalo ništa jer bi se projektom predvidjelo da se na jednom dijelu trotoara ne stavlja nekoliko kocki nego da se taj dio samo asfaltira pod određenim uglom. No, mi o svemu, pa i o tome razmišljamo kasnije, ali uz pomoć svih nas, to se može napraviti brzo, za možda mjesec dana”, navodi Bulić.

Za te radove, smatra ova optimistična, nasmijana i aktivna djevojka, ne treba ni pretjerano mnogo novca.

”Da bi se na trotoaru napravio nagib, sve što je potrebno je cement i to se može uraditi za oko deset KM”.

U pogledu pristupačnosti javnim institucijama, situacija je ista-neke su pristupačne, a u nekima nema spuštenih pločnika, ispred ulaza je veći broj stepenica ili lift nije u funkciji.

”Dom zdravlja je jedno od najnepristupačnijih mjesta, ali radimo sve što je u našoj mogućnosti da se nešto promijeni jer to je ustanova koja je potrebna svima i niko od nas ne može znati da za možda deset godina neće doći u situaciju da će mu trebati ta rampa”, navodi Bulić, dodajući da se aktivnosti usmjeravaju u pravcu senzibiliranja vlasti i javnost da se Tuzla napravi boljim mjestom za sve.

Bulić je kao dijete preboljela meningitis nakon čega se kao posljedica pojavila paraplegija. Iz svega što prolazi, izvlači pouku, a svakodnevno pomaže osobama koje su u sličnoj situaciji. Javno govori o problemima sa kojim se ova populacija susreće, a sve s ciljem da njihov problem čuju i razumiju osobe koje možda o tome i ne razmišljaju dok ”samo na pet minuta” svoj automobil parkiraju na trotoaru.

”Osim građevinskih prepreka, mnogo odmažu i nepropisno parkirana vozila. Iako postoje parkirališta, neki se ljudi parkiraju gdje požele. U takvim situacijama, pokušavam koliko mogu sve sama da radim i da budem samostalna, ali kada vidim da ne mogu sama, onda zamolim nekoga za pomoć i svi se uglavnom trude da pomognu. Ovim putem još jednom apelujem na sve vozače da povedu računa o osobama u kolicima, ali i o roditeljima koji svoju djecu voze u dječijim kolicima, te da se ne parkiraju na trotoarima”, kazala je Bulić.