SAHAR

Po zakonu neko ko samo želi da radi može da dođe u Austriju isključivo ako spada u stručnjake koji se traže to jest deficitarna zanimanja, koja se godišnje objavljuju.

Državljani BiH, koji su došli u Beč jer su protjerani ili su im domovi spaljeni u ratu, odlično su se integrisali u austrijsko društvo, te Austrijanci nastoje da i druge manjinske grupe budu tako dobro integrisane - izjavio je u intervjuu za Fenu Goran Novaković iz bečkog Magistrata za integraciju i diverzitet (MA17).  

Po zakonu, dodaje, neko ko samo želi da radi može da dođe u Austriju isključivo ako spada u stručnjake koji se traže to jest deficitarna zanimanja, koja se godišnje objavljuju.

Za 2017. to su: radnici na glodalici, tehničari sa inženjerskim znanjem iz mehanike, radnici na građevini – raziličiti profili, metal turners, tehničari sa inženjerskim znanjem za analizu podataka, tehničari sa inženjerskim znanjem u energetici, inženjeri u mehanici i energetici, monteri krova, te diplomirani inženjeri za obradu podataka.

S druge strane, naglašava, ograničene su mogućnosti za one koji nemaju visoko obrazovanje, ali tu znaju biti tražena zanimanja poput mašinbravara ili njegovatelja.

- Radna viza može se dobiti u trajanju od šest mjeseci. Uglavnom se traže veoma čudna zanimanja koja nedostaju austrijskoj privredi, kao što su visokokvalifikovane zanatlije – navodi Novaković.

Kod sezonskog zapošljavanja u turizmu, ističe, posebno se vodi računa da ti ljudi ne ostanu da žive u Austriji i ne steknu pravo na trajniji boravak. U 2015. godini primljen je veliki broj izbjeglica iz arapskih zemalja, tako da je, kako ocjenjuje, trenutna situacija generalno prema svim strancima nepovoljna.

Iz tog razloga od izuzetnog značaja je pomoć i usluge koje za nove doseljenike nudi bečki magistrat za integraciju i diverzitet (MA17).

- Za ljude iz drugih zemalja organizujemo kurseve, prvu orijentacionu pomoć, predavanja o školskom, zdravstvenom sistemu i slično – navodi Novaković.

Dodaje da je jedna od posljednjih akcija sprovedena u saradnji sa policijom, budući da je željela da se poveća broj doseljenika u policijskim redovima. Za to nije pokazano preveliko zanimanje jer „ipak nije lako postati policijski službenik u Beču“. 

- Veliki broj testova se polaže, pa čak pojedinci padaju na samom pravopisu, dok druge stvari ispunjavaju. Policajci početnici ne zarađuju puno, jer vlada princip senioriteta – što si stariji više zarađuješ, pa oko 1.300, 1.400 eura im iznosi plata -  kazao je Novaković.  

Koliko se Beč promijenio u posljednjih 25 godina govori činjenica da su 1991. godine pored Austrijanaca tu živjeli bivši Jugosloveni, Turci i nekolicina Čeha i Mađara, a danas u Beču ima 188 nacija.

Tako je Beč od 2.000. godine počeo da bude internacionalni grad. U njemu, kaže Novaković, danas ima neuporedivo više miješanih brakova između bivših Jugoslovena i Austrijanaca, nego između Turaka i Austrijanaca.

- To svakako govori koliko su ljudi iz regiona puno otvoreniji, te ako igdje postoji Jugoslavija u malom to je onda u Beču – konstatovao je Novaković.

Šezdesetih godina počela su doseljavanja ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, jer je tada sklopljen bilateralni ugovor između Jugoslavije i Austrije o doseljavanju tkz. gastarbajtera.

- Oni su bili zamišljeni kao rotaciona radna snaga, koji će raditi tu nekoliko godina i otići. Međutim, to se nije ostvarilo zato što su ljudi ostali i osnovali svoje porodice. Među tadašnjim gastarbajterima bilo je dosta ljudi iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a Hrvatske nešto manje – rekao je Novaković.

Navedeni talas doseljavanja u Austriju počeo je da se smanjuje kada se poboljšala situacija u Jugoslaviji, gdje su se pojedinci počeli vraćati početkom osamdesetih godina.

- Nakon toga, novi talas došao je izbijanjem rata, kada su ljudi dolazili kao izbjeglice, te je 1992. godine u Austriju došlo oko 90.000 ljudi iz BiH, od čega je 60.000 ostalo. Od tada konstantno je doseljavanje ljudi i iz BiH i Srbije na osnovu pripajanja porodica, dok je iz Hrvatske nešto manje – naveo je Novaković u intervjuu za Fenu.

(SaharBalkan)