Hrvatska je državama članicama Evropske unije dostavila dokument u kojem je iznijela stav o otvorenim pitanjima s Crnom Gorom i navela osam zahtjeva koje Podgorica treba ispuniti prije pristupanja evropskom bloku.

Hrvatska je u okviru Poglavlja 23 navela šest zahtjeva: Odšteta za zatočene u Morinju. Očuvanje spomen-ploče u Morinju. Promjena imena bazena u Kotoru. Gradski bazen nosi ime vaterpoliste Zorana Gopčevića, za kojeg hrvatska strana navodi da je bio stražar u Morinju 1991. i 1992. godine. Pronalaženje 14 nestalih hrvatskih državljana. Rješavanje imovinskih pitanja hrvatskih porodica. Zahtjev obuhvata 51 porodicu iz Tivta, kao i druge porodice iz Boke kotorske. Preostala dva zahtjeva odnose se na Poglavlje 31, koje Crna Gora ne uspijeva zatvoriti od 2024. godine zbog hrvatske blokade, uvedene nakon što je Skupština Crne Gore usvojila rezoluciju o Jasenovcu. 

Povratak školskog broda Jadran. Hrvatska tvrdi da se brod nalazio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. godine počeo rat te da pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001. godine. Rješavanje pitanja granice. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštivanje nekadašnje granice između dvije republike, u skladu s principom uti possidetis juris, koji je potvrdila Badinterova komisija. Zagreb traži i potpisivanje ugovora o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte. Nakon rješavanja kopnene granice, Hrvatska bi bila spremna redovno sazivati komisije za razgraničenje na moru, bez određivanja rokova.

Hrvatska poručuje da joj je cilj olakšati, a ne opstruirati pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji, te tvrdi da su njeni zahtjevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.