SAHAR

SaharTV - "Ovo pišem pod pri(u)tiskom te promocije i/ili će biti propagande i, ispred velikog broja - prozvanih, etiketiranih ili diskvalificiranih, diskreditiranih, diskriminiranih muslimanki."

Piše: dr. Safija Malkić

U našem narodu kažu - „sačekaj da prenoći“, pa će ti teška vijest ili informacija koju si čuo sutradan biti lakša, a prekosutra marginalna ili beznačajna. No, ništa od toga se nije desilo kad je riječ o izjavi kojom sam, s tek jednim epitetom (zabrađena) i poražavajućom odgojnom stvarnošću (da poneki inovjerci odgajajući djecu uče da je muslimanka s maramom strašna i opasna?!), kao muslimanka iznenađena, začuđena, zgrahnuta, zaprepaštena, zgrožena... Također narodna izreka „svakog čuda tri dana dosta“, u ovom slučaju ne vrijedi jer će ovo čudo od izjave još dugo začuđivati i bacati u nevjericu sve one koji je budu pokušali shvatiti, razumjeti, ili pak opravdati nečim...

Naime, do petka uveče bila sam opisivana različito - pokrivena, zavijena, uvijena, umotana, zamotana, zabuljena, podbuljena..., i bila prihvaćena takva i kao kćerka, žena, supruga, majka, potom kao muallima, vjeroučiteljica, profesorica, doktor teologije, društveno aktivna žena i dakako, kao prijateljica, poznanica, komšinica, prolaznica, sugrađanka. U petak uveče promovirana sam u zabrađenu ženu muslimanku.

Zato, naravno, ovo pišem pod pri(u)tiskom te promocije i/ili će biti propagande i, ispred velikog broja - prozvanih, etiketiranih ili diskvalificiranih, diskreditiranih, diskriminiranih muslimanki.

Lično, osjećam šok i nevjericu zbog dobijenog, ničim iznuđenog epiteta. Vjerujem da se slično osjećaju i druge muslimanke koje su se zabradile iz/zbog vjerskih uvjerenja i ubjeđenja, ali i sve druge žene koje su se zabradile iz zdravstvenih razloga, zbog bolesti, zbog gubitka kose...

Osjećam/o se i razočarano i konsternirano i (iz)revoltirano jer nas se hoće i omalovažiti i diskriminirati i anatemisati i satanizirati zato što nosimo maramu, što smo obilježene maramom zbog koje nas pro/ocjenjuju vjernicama. (Neko će kazati da je pokrivena žena zapravo otkrivena jer njena marama otkriva šta je u njenom srcu - a to je vjera!) Međutim, marama nije vjersko obilježje žene muslimanke, ona je sastavni dio identiteta žene muslimanke i sastavni je dio njezinog dres-koda. Za razliku od ahmedije i džube koju imami nose prilikom predvođenja vjerskih obreda žena muslimanka dužna je nositi maramu u svakoj prilici i u svakom društvu s izuzetkom njenog uskog porodičnog kruga. Marama je za muslimanku stil života, ona je korektiv njezinog ponašanja i vanjska manifestacija njezinog unutarnjeg stanja – kruna njezinog vjerovanja. Ženu muslimanku marama obavezuje da bude samosvjesna, visokoobrazovana, educirana, aktivna, ponosna, moralna i odgovorna muslimanka koja treba da odgovori svojim brojnim ulogama i zadacima. Zato muslimanke duboko vrijeđa i razočarava da ih se, pored njihovog znanja i kompetencija i velikog doprinosa zajednici i društvu, i dalje smatra nepoželjnim, stranim elementom, da ih se želi odbaciti i diskvalificirati, a da su poželjne i prihvaćene one koje otkriju i razotkriju (gotovo) sve svoje atribute pa im mozak ne može doći do izražaja, a nije im ni prijeko potreban u tom izobilju očitih ukrasa! Onda subjekti, makar to bila i djeca, mogu pariti oči na tim objektima do mile volje i dati seksipilnim mislima slobodu da za(raz)mišljaju. Problem nastaje kad je subjektica zabrađena, kad se nema (u)šta gledati nego treba slušati šta priča ("šta to ona hoće i šta pametuje") jer je evidentno da na to mjesto i poziciju nije došla razotkrivanjem svojih atributa i ukrasa nego atributom znanja i pameti iliti mozga koji je, gle čuda, sakriven, hermetički obrađen lobanjom – zabrađenom! I za razliku od razbrađene stručnjakinje koja nerijetko samo plijeni fizičkim benefima, zabrađena stručnjakinja uvijek plijeni mentalnim benefitima i podstiče na dobro, na mentalnu kreaciju namjesto fizičke, očne rekreacije.     

I na kraju, ili na početku, ponovo se pitam, je li ovo bio poziv na omalovažavanje, diskriminaciju ili satanizaciju samo zabrađenih muslimanki ili i svih koje, iz njima znanih razloga, maramu nose? Jer ima žena koje nisu muslimanke, ali nose neku specifičnu formu marame kao dio modnog imidža, kao ukrasni detalj zato što se jednostavno ne žele ukalupiti, uklopiti u kalup frizure - za neke karakterističnog i morajućeg ženskog ukrasa!!! Kao što ima i drugih antifrizer inačija koje se čista obraza šišaju naćelavo i hodaju prkosno i ponosno – beskosno, besfrizurno i totalno razbrađeno. I dok njih poštuju i uvažavaju zbog njihovog stava i izbora, dotle žene muslimanke s maramom žele i poniziti i etiketirati i oduzeti im pravo na slobodu njihovog izbora u primjeni vjerskog propisa.

Zato, Vi, svi vi, što ste u ovakvoj Bosni i Hercegovini i svoji i naši, što ste bili i ostali zajedno s nama, onda kad je bilo najteže - ne diskriminirajte nas i ne oduzimajte nam prava i slobodu sada! Mi jesmo slobodne Bošnjakinje muslimanke i želimo i možemo znanjem i umijećem, pomoći da raste i napreduje Bosna i mi u njoj! Jer slobodna Bosna sa slobodnim građanima i građankama sada jeste, bit će i ostaje, za vjeke vjekova, s vjerom u Jednog Boga, jedina naša nada!!!

(Preporod.info)