SAHAR

Bez obzira na napredak medicine i tehnologije, zvanični podaci iz Amerike pokazuju da su pedesetogodišnjaci danas u mnogo lošijem zdravstvenom stanju nego ranije.

Istraživanje ukazuje na to da su danas osobe u pedesetim više opterećene zdravstvenim problemima. Kada im je vreme za odlazak u penziju, budu u lošem zdravstvenom stanju.

Kao jedan od razloga za ovakvo stanje navodi se i pomjeranje starosne granice za odlazak u penziju na 67 godina. Svi rođeni 1960. godine i kasnije – na pravo na puno socijalno osiguranje moraju da sačekaju do 67. godine, dok osobe rođene prije 1960. godine takav uslov nisu imale. Postoji mogućnost da zbog toga danas pedesetogodišnjaci svoje zdravstveno stanje opisuju kao loše ili prosječno i zvuče pesimistično u odnosu na prethodne generacije pedesetogodišnjaka. Takođe, i srednjoškolci i tinejdžeri kažu da su danas mnogo više opterećeni nego ranije generacije.

Istraživanje je pokazalo da ovo ima smisla jer je danas većina penzionisanih starijih osoba mentalno i psihički ograničena u obavljanju osnovnih dnevnih životnih zadataka, za razliku od ranijih generacija, dok se fizička sposobnost i funkcije nisu značajno promijenile u odnosu na ranije.

Istraživanje ukazuje na to da državni organi, vlada, ovakvo saznanje treba da razmotre i u narednom periodu analizira sve prednosti i nedostatke mijenjanja starosne granice za odlazak u penziju.

Iz našeg ugla

I kod nas je utisak većine populacije da se sada lošije živi nego ranije i da nije to samo „žal za mladost“. Današnje starije osobe mnogo su više „istrošene“ lošim i neizvjesnim životom (stres, ratovi, sankcije, nepravilna i neredovna ishrana, neispravna hrana, izloženost buci i raznim zračenjima…) nego njihovi prethodnici.

Iako nemamo podatke zvaničnih istraživanja, i kod nas je sigurno da se starije osobe mnogo lošije psihički osjećaju nego njihovi prethodnici jer su sada mnogo veće psihičke tenzije koje trpimo nego ranije. Što se tiče „fizičkog osjećaja“, on je vjerovatno nešto lakši sada jer nam je na raspolaganju dosta lijekova i mehaničkih pomagala koja starijim ljudima olakšavaju život. Sa druge strane, mnoge ranije (naročito zarazne) bolesti skoro su iskorijenjene, mada ima novih koje se graniče sa epidemijama..

Što se tiče „penzije“, činjenice govore da „podizanje granice odlaska u penziju“ ne odgovara većini stanovništva, što fizički to i psihički, i da vjerovatno zbog toga ne bi trebalo povećavati starosnu granicu za odlazak u penziju. Pored toga, „visoka granica za odlazak u penziju“ i druge neizvjesnosti u našem društvu – pogoduju tome da se naša i mlada i srednja generacija nesigurno osjeća i „ne vidi perspektivu ni odlazak u penziju“.

(Tanjug)