Ivan Pernar: Kako prepoznati internet trolove?
Sve trolove vežu tri osnovna obilježja.
Prvo je da kada pročitaju nečiji tekst koji govori o nekoj društveno važnoj temi, kroz komentare se uopšte ne osvrću na temu već skreću raspravu na stvari koje nisu predmet teksta i potpuno su nebitne za 99,9% društva.
Drugo, ne manje važno obilježje jest da trol nikada nema kreativnost, on nikada neće napisati neki tekst na istu temu i reći svoje mišljenje o njoj.
Drugim riječima, on ne dolazi komentarisati određenu temu jer ga ta tema zanima, jer je i sam u nju upućen ili pak zato jer se i sam bavio s njom. Njegov osnovni motiv je skrenuti pažnju, preusmjeriti fokus, zbuniti ljude, onemogućiti ih od toga da iz teme koja se obrađuje izvuku određene zaključke.
Cilj je anulirati, obezvrijediti nečiji trud i rad, učiniti ga besmislenim, ali ne na način da se argumentima suprotstave iznesenim tezama ili pak da iznesu neke svoje teze na temu koja je predmet rasprave.
Oni sudjeluju u raspravi isključivo zato da bi spriječili druge u analizi iznesenog, odnosno od donošenja zaključka na obrađenu temu. Zapravo, cilj trola je da čitalac sadržaja uopšte ne razmišlja o sadržaju teksta koji ga zanima, već o onome što zanima trola.
Ono što je ključno jest da trolovi ili rade po zadatku, ili nemaju svoj vlastiti život. Ukoliko se radi o prvom, onda je njihov rad smislen jer im donosi korist ili zaradu, ako je pak riječ o drugom, tada se radi o kategoriji ljudi koji su uvjereni da ga ni drugi nemaju pa im žele ukrasti njihovo vrijeme.
U svakom slučaju, moj pristup trolovima uvijek je bio baniranje i ignorisanje. Ne zato jer imam nešto lično protiv njih, nego jer ne želim skretanje s teme koju smatram bitnom.
Ako mislite da imam loš pristup, savjetujem vam da pokušate pokrenuti neku temu koja je vama lično zanimljiva ili bitna, kad naiđete na trolove, odnosno oni na vas, pokušajte ući u raspravu s njima pa ćete i sami vidjeti da to, slikovito rečeno, “ne vodi nigdje”.
Međutim, htio bih naglasiti treće i ključno, trolovi su uvijek društveno nebitne osobe. Zašto? Jer se ne radi o kreativnim ljudima, oni nisu u stanju stvoriti neki svoj sadržaj, nešto čime bi privukli druge ljude ka sebi. Odnosno, samostalno pokrenuti neku temu ili raspravu, oni su uvijek u formi parazita, oni egzistiraju na drugima jer kao samostalne strukture ličnosti ne mogu privući pažnju drugih ljudi ka sebi bez trolanja. Iz vrlo banalnog razloga – javnost ne zanima što oni imaju za reći.
Budući da ne mogu druge ljude privući k sebi, prisiljeni su “lijepiti” se na druge ljude koji imaju društvenu važnost, slikovito rečeno – “šlepati se” na njih. To je jedini način na koji mogu privući pažnju na sebe. Iako se to čini kao očajnička metoda, drugog izbora oni nemaju.
Zanimljiva je i misao da su oni mahom uvjereni da je njihovo mišljenje bitno, a mišljenje ljudi koje trolaju nebitno i pogrešno. Međutim, postavlja se pitanje – Zašto onda javnost ne zanima njihov lik i djelo? Zašto moraju parazitirati i ne mogu samostalno egzistirati? Zašto ne mogu ući u raspravu o meritumu (biti) stvari, nego moraju trolati?
Odgovor se nameće sam od sebe, upravo iz tog razloga ih banam ili ignoriram. Isto savjetujem i vama, to će ih boljeti puno više od ulaska u raspravu, jer realno gledano – njihovo mišljenje nije moguće promijeniti. Oni ne sudjeluju u raspravi s ciljem da dođu do nekog smislenog zaključka. Oni žive u svom, formiranom svijetu u kojem nema prostora za nova znanja ili spoznaje. Njima je predmet rasprave zapravo nebitan, oni nisu zbog njega niti došli i to je zapravo osnovni problem tih ljudi.
(Logicno.com)
