SAHAR

SAHARTV/Džame džam - Zakon o ukidanju robovlasništva u evropskim zemljama i Sjevernoj Americi je usvojen i počeo se provoditi u djelo koncem 19. stoljeća.

Teheranski dnevni list "Džame džam" u jutarnjem izdanju piše: "Nakon usvajanja tog zakona bilo kakva kupoprodaja ljudi u svojstvu roba - bilo da se radi o ženama ili muškarcima - bila je zakonom zabranjena. Za sve one osobe koje su se bavile robovlasništvom, kupo-prodajom ljudi ili zloupotrebom i iskorištavanjem ljudi bila je predviđena teška kazna. Pa ipak, i pored tako teških zakonskih mjera i aktivnosti robovlasništvo nikada nije u potpunosti ukinuto, niti je došlo do prekida kupo-prodaje roblja u svijetu. Ovo je poznato nakon što se svako-malo iz različitih krajeva svijeta čuju vijesti ili pročitaju izvještaji o postojanju nekog modernog oblika robovlasništva." Teheranski dnevni list "Džame džam" dalje piše: "U posljednjim mjesecima se vide načini ophođenja prema iračkim ženama iz populacije "jezidija" koje se preprodaju na pijacama kao što su se prodavali robovi u ranijim stoljećima. Posljednjih godina se objavljuju izvještaji o krijumčarenju i korištenju moldavskih žena u nemoralne svrhe i prostituciju, što je još jedan oblik savremenog robovlasništva. Međutim, izvještaji iz afričkih zemalja govore da na ovom kontinentu cvjeta moderno robovlasništvo. Stanje je katastrofalnije od onoga što se moglo pretpostaviti. Posljednjih sedmica sve oči svijeta su bile uprte prema francuskoj prijestonici Parizu zbog događaja i terorističkih napada u toj zemlji, a samo par dana ranije sličan napad se desio i u libanskoj prijestonici Bejrutu. DAIŠ je zaista počinio svako zlo koje se može zamisliti. Pored svih tih ilegalniih radnji na pitanje trgovine robljem iz afričkih zemalja se nije posvetila velika pažnja. Trgovina robljem u najgorem mogućem obliku. Prodaja afričkih žena u evropske zemlje. Prodaja koja sa sobom nosi miris modernog robovlasništva odnosno, govori o teškoj krizi etičnosti i humanizma u evropskim zemljama. Nastavlja se najgori mogući oblik robovlasništva. Sada je vrijeme da na snagu stupe organizacije za zaštitu ljudskih prava. Da li te organizacije i njihovi službenici imaju mogućnosti ili volje da posjete Nuakšot? Da li ti službenici znaju gdje se nalazi Nuakšot i da li znaju da je on prijestonica Mauritanije? U uvjetima kada se pažnja posvećuje terorističkim napadima DAIŠ-a u svijetu, posebno u evropskim zemljama, sada u Parizu, a manje u drugim zemljama svijeta, kao što je to bio slučaj sa Libanom, da li ti "čuvari" ljudskih prava znaju da još uvijek prema Albuveri plove brodovi sa robovlasničkim zastavama. Naravno, svi ti brodovi su stariji, ohabali i bez moderne opreme. Svi ti brodovi ne posjeduju nikakve standarde ali ipak plove na relaciji između Afrike i Evrope. Ti brodovi se usidre u luke na obali Portugala. Prije nego li se prebaci živo roblje do evropskih zemalja gdje će te osobe biti uključene i prisilno izrabljivane u lancu prostitucije postoji velika mogućnost utapanja velikog broja tih osoba zbog neuslovnosti i slabosti krijumčarskih brodova. U svakom slučaju za svaki od ovih scenarija slijedi katastrofa.