SAHAR

SAHARTV/Resalat - Predsjednik Republike Turske Redžeb Tajjip Erdogan je nakon terorističkog bombaškog napada u prijestonici Ankari zapao u tešku i osjetljivo situaciju. U uvjetima kada je suočen sa teškom bezbjedonosnom situacijom u zemlji predsjednik Erdogan je također suočen sa prigovorima zbog dugogodišnje politike podrške terorističkim i tekfirijskim skupinama u susjednim zemljama, što je opet uticajan faktor u posljednjem bombaškom napadu u Ankari.

Teheranski dnevni list "Resalat" u jutarnjem izdanju piše: "Ovdje je otvoreno i jasno primjetno da je turski predsjednik izuzetno zabrinut zbog budućnosti svoje političke opcije, ali i za svoju ličnu budućnost. Upravo ta zabrinutost je postala jasnija i veća nakon neuspjeha Partije pravde i razvoja u osvajanju većine parlamentarnih mjesta na posljednjim opštim izborima u zemlji. Ali, kako stvari stoje, čini se da će predsjednik Erdogan u budućnosti biti još više rastrešeniji i zabrinutiji nego što je to danas. Zanimljivo je da se predsjednik Erdogan u oba politička sektora - u domaćem sektoru i u vanjskoj politici, posebno prema regionu - smatra potpunim gubitnikom. I ovakva situacija i njegovo stanje se znatno pogoršalo nakon teškog terorističkog bombaškog napada u Ankari. Erdogan sada, prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja u svojoj zemlji, smatra da su pogubni po njega. Bezbjedonosna politika koju slijedi i na kojoj insistira predsjednik Erdogan su doveli do toga da ga sada svi u zemlji smatraju nemoćnim i očajnim. I u ovim uvjetima Erdogan je posebno zabrinut za budućnost svoje zemlje, odnosno promjene koje se već sada mogu nagovijestiti. U međuvremenu, Turska se sada suočila sa dva neriješena problema i enigme - a poznato je da su turske vlasti mnogo toga uložile u postizanju navedenih ciljeva - a to su "pretvaranje Turske u prvu velesilu regiona" i "pristupanje Evropskoj uiniji". Vidimo da je Turska u oba ova projekta došla u slijepu ulicu. Erdogan je nakon poraza oko kockanja u Siriji ali i nakon neuspjeha u procesu priključenja Evropskoj uniji zapao u tešku političku depresiju i hronični očaj. Na domaćoj političkoj sceni, nakon održanih parlamentarnih izbora i neuspjeha u dobijanju povjerenja većinskog turskog stanovništva u cilju formiranja jednostranačke vlasti došlo je i do blagog opadanja podrške Erdoganovoj Partiji pravde i razvoja, ali i njemu lično. On sada nije u stanju da formira jedinstvenu vladu. Čak i kada bi uspio da formira kakvu koalicionu vladu biće jasno da će biti poražen i u jednom od osnovnih zadataka i ciljeva kojem je stremio posljednjih godina na domaćoj političkoj sceni - a to je promjena državnog poretka u Turskoj i pretvaranja turskog uređenja iz parlamentarnog u republičko - odnosno promjenu Ustava zemlje. Poznato je da nijedna od tri preostale velike turske političke partije nije za promjenu Ustava zemlje - promjenu koja bi dala mnogo veće ovlasti predsjedniku Turske, odnosno lično Erdoganu.