SAHAR

Dolaze oni koji bježe od stresa i žele da preosmisle život i plaćaju po 75 dolara na dan

Za većinu ljudi je zatvor mjesto koje ne žele ni sebi ni dragim ljudima. I mjesto o čijem napuštanju odlučuju drugi, a ne ti - ako ti se 'posreći' da tamo dopadneš.

Međutim, za sve veći broj građana Južne Koreje postoji zatvor koji je nešto drugo - mjesto gdje se mogu sakriti, gdje mogu naći pribježište, opustiti se i odmoriti od jurnjave i napetosti savremenog gradskog života.

Zato u Južnoj Koreji već nekoliko godina uspješno funkcioniše neobična ustanova pod imenom "Zatvor u meni".

Bavi se otpremanjem u svojevrsni zatvor onih koji to sami i dobrovoljno izaberu. A šalje ih u zatvor koji to i jeste i nije, a nalazi se na periferiji Hončhon koji je udaljen 58 kilometara od Seula. U njemu je od 2013. do danas 'boravilo' preko 2.000 onih koji su to izabrali.

Riječ je o ljudima koji plaćaju da se nađu u ćeliji bez mobilnog telefona i mogućnosti komuniciranja sa drugim ljudima. U plavoj zatvoreničkoj 'uniformi', sa prostirkom za jogu, priborom za kuhanje čaja, olovkom i notesom.

Ćelije imaju mali sto, toalet i lavabo. U njima se spava na podu. Ogledala nikakvih nema.

Nema ni razgovora. Dozvoljavaju se samo časovi meditacije i grupni treninzi.

Kroz taj zatvor - koji i jeste i nije zatvor - prošla je i 28-godišnja Pak He Ri, 28-godišnji startap-menadžer.

Platila je 150 dolara za dva u njemu provedena dana, a svoje pobude je opisala ovako:

"Bila sam neprekidno zauzeta. Taj zatvor mi je dao slobodu. U ćeliji od pet kvadratnih metara. Da sam vodila računa samo o poslu i karijeri - nisam smjela dolaziti ovamo, ali sam odlučila da napravim pauzu, da na sebe pogledam sa strane - da bih poboljšala vlastiti život".

Ima dosta onih koji se ne odlučuju odmah na "samicu" i na dva dana u zatvoru. Počinju sa jednim, tvrdeći da prvo žele da "probaju".

Dobrovoljni zatvorenici prvog dana 'zatvora' na meniju imaju za ručak kuhani batat (slatki krompir) i koktel na bazi banane, a za doručak - kašu od pirinča.

Neobičnu južnokorejsku ustanovu osnovao je bivši tužilac Kvon Jon Soku. Ideja mu je 'sinula' kada je shvatio da sam radi po 100 sati nedjeljno.

"Tada je sebi rekao da ne bi bilo loše da u samici provede jednu nedjelju - da se odmori. Bio je uvjeren da će se osjećati bolje. Od toga je sve krenulo" - svjedoči njegova supruga No Dži Jang koja je i suosnivač "ustanove".

Oboje smatraju, inače, da je ona isuviše topla i čista u poređenju sa pravim zatvorima.

Smatraju da njihovi zatvorenici-klijenti provode premalo vremena u 'zatvoru' da bi se oslobodili stresa. Jer, nije dovoljno što su po cijeli dan u zaključanoj ćeliji i što hranu - kao u pravim zatvorima - dobijaju kroz otvor na vratima.

Većina 'zatvorenika' je zadovoljna. Tipičan odgovor na pitanje - zašto, glasi ovako.

"Oslobodio sam se stalne nervne napetosti i 'narazgovarao' sa samim sobom. To nije pravi zatvor. To je mjesto gdje ću se ponovo vratiti".

(Fakti)