Sep 07, 2017 19:34 Europe/Sarajevo
  • 11. SEPTEMBAR
    11. SEPTEMBAR

11. septembra 2001. godine desila se najveća operacija pod lažnom zastavom u istoriji i nakon 1. septembra 1939. i njemačkog napada na Poljsku najvažniji događaj u modernoj istoriji svijeta.

Tada je počelo "uvođenje“ demokratije na Bliski istok, ratovi, divljanje terorista, stvaranje ISIL-a, kolone izbjeglica prema Evropi itd. 11. septembar detaljno je isplaniran kako bi se obmanuo svijet i stvorili uslovi za vođenje beskonačnog rata protiv terorizma, za koji se odvajaju ogromne pare, kao i okupaciju brojnih zemalja čija su bogatstva otele SAD i njene satelitske i robovske države. Nakon napada, koji je stigao kao naručen, elita je dobila apsolutnu moć koja se naziva “borba protiv terorizma”. Terorizma je i ranije bilo, ali nakon 11. septembra “borba protiv terorizma“ predstavlja pojam koji guta milijarde dolara i služi porobljavanju tuđih država i pljačkanju njihovih prirodnih resursa. Sile mraka odavno su probuđene, a 11.9.2001. bio je okidač za sukob radikalnih elemenata na Zapadu i Istoku, koji, pušteni s lanca, svakodnevno igraju brutalnu igru smrti. To nije sukob civilizacija, ali jeste sukob krvoločnih struja unutar ovih civilizacija. Oni se međusobno održavaju i hrane u kontrolisanom haosu. 

Nakon 11. septembra, krenule su invazije na Afganistan i Irak, a zatim na red stigle Libija i Sirija, odnosno zapadna prevara nazvana arapsko proljeće. Sukob fundamentalista s obje stane političkog spektra, Zapada i Istoka, ojačao je radikalne elemente u Iraku i Siriji, gdje ranije nisu postojali. Nakon 11.9.2001. godine, šef američkog generalštaba izjavio je: Ovo će biti rat do kraja naših života. Zaista je bio u pravu. Hvala ovom, i ostalim generalima, čije grudi krase ordenja koja su „zaslužili“ na vojnim akademijama ili švaleranju sa sekretaricama. Hvala im, a hvala i stratezima i vizionarima, koji stvaraju "bolji svijet“ iz udobnih kabineta, svijet u kojem ne ginu njihova djeca. Prođoše nam životi uz njihovo stvaranje „boljeg svijeta“. Njihove intervencije u Iraku, Libiji i Siriji, u kojima su opljačkali sve što se moglo opljačkati, donijele su terorizam u Evropu. Sada se čude terorizmu i kažu kako je Evropi objavljen rat. Ne, gospodo, vi ste objavili rat Evropi napadajući i sakateći Bliski istok. Svi oni trebali bi zvanično biti priznati kao “osnivači ISIL-a“, zbog čega bi se ISIL (DAIŠ) trebao odužiti dodjeljivanjem ordena ili zahvalnica. Iza zapadnog uvođenja „demokratije”, odnosno bezobzirne pljačke prirodnih resursa arapskog svijeta, prije svega nafte, ostale su stotine hiljada mrtvih. Oni, u čijim venama ne teče krv nego nafta, i dalje će u borbi za “sretniji i bolji svijet“ upotrebljavati iste metode, koje će prozvoditi kontraefekte i još više ojačati radikalne i terorističke struje. Međutim, terorizam, odnosno bilo koja radikalna ideja, ne može se pobijediti krstarećim raketama. To je isto kao da virus gripe pokušate ubiti čekićem. Terorizam je mogla zaustaviti prevencija, ali vrijeme za prevenciju nepovratno je izgubljeno u svakom novom terorističkom napadu. 11. septembar 2001. godine predstavlja ogromnu i kolosalnu laž epskih dimenzija, laž u kojoj je ispisan bjanko ček za sve ono što se kasnije desilo. Bez mira u Siriji i rješenja palestinskog pitanja, bez zapadne podrške izraelskom aparthejd režimu, teroristički napadi i dalje će potresati Evropu, koja je godinama okretala glavu od beskrajnih ubijanja na Bliskom istoku. Nakon 11. septembra, Evropa je platila cijenu američkih ratova. A rekli su da će stvoriti bolji svijet. U stvaranju „boljeg svijeta“, stradale su stotine hiljada ljudi. Uostalom, kome su oni bitni? Nikome. Oni su samo kolateralna, usputna šteta. Ovo nije rat u kojem se dvije vojske sukobljavaju na bojnom polju. Ovo je rat trgovaca oružjem, rat za profite multinacionalnih kompanija. Ali, prije svega, ovo je rat protiv civilizacije, protiv čovjeka i protiv razuma. I nakon napada u Barseloni, slušali smo priče svjetskih zvaničnika o ugroženoj slobodi i demokratiji. Ovakve priče slušali smo nakon svakog terorističkog napada, i opet ćemo slušati. Šta se u međuvremenu promijenilo? Ništa. Osim što se ogromne pare odvajaju u budžete agencija za borbu protiv terorizma. „Rat protiv terorizma“ traje 16 godina, tri puta duže od Drugog svjetskog rata. Šta se postiglo u ovom ratu? Ništa. Osim serije novih terorističkih napada koji su potresli evropske gradove. Nakon svakog napada, u zraku se uvijek osjećalo pitanje: ko je idući? Idući napad uvijek se desio. I desiće se i nakon Barselone. Stalno govore kako će pobijediti u ovom ratu, ideali slobode pobijediće destrukciju i nazadnjaštvo. 16 godina ponavljaju istu priču, a pobjede još nema. Rađa se novi, bolji svijet. Svijet, u kojem će se iz haosa stvoriti idealno društvo. Jedna od tragedija rata protiv terorizma jeste u tome što mrtvi nemaju ime, oni su samo brojevi na traci smrti koja je sve duža. Svaki rat ima žrtve, a u svakom ratu prva žrtva zove se istina. Rat protiv terorizma, uz ogroman broj žrtava, donio je dramatično pogoršanje problema koje je navodno trebao riješiti. Ko su zapravo teroristi i šta je terorizam? Smatra se da je terorizam oružje manjine, oružje straha, oružje očajnih, vojska slabih. Teroristi su za nekoga teroristi, za nekoga heroji. Davne 1938. godine, u Palestini, u terorističkim napadima, poginule su desetine Arapa. Odgovornost je preuzeo Irgun, oružana cionistička sila koja je Izraelu dala dva premijera: Menahema Begina i Jicaka Šamira. Ova dvojica terorista, od kojih je Begin čak dobio Nobela za mir, nikada nisu opisani kao teroristi nego kao borci za slobodu Izraela. Pripadnici Hamasa su teroristi kada ubiju tri civila u Gazi u ljeto 2014. godine, a Izrael, koji je u tom ratu masakrirao između 800 i 1.000 ljudi, nije terorista? Nakon početka rata protiv terorizma, Sjedinjene Države ratovale se u Afganistanu, Iraku i Libiji, a posredno u Pakistanu, Jemenu i Somaliji. Kakve su posljedice? Libijska država je nestala, iračka se raspada u sektaštvu, Jemen je napalo deset država, Afganistan je u haosu, a talibani nikada nisu bili jači. 16 godina nakon 11. septembra i početka rata protiv terorizma, cijeli Bliski istok zahvatio je haos. Desetine hiljada civila postale su žrtve “ciljanog bombardovanja” bespilotnih letjelica, proizvoljnih hapšenja i mučenja CIA-e. Ništa nije pošteđeno. Ljudi su ubijani na vjenčanjima, slavljima i sprovodima. Ove žrtve na Zapadu se rijetko spomenu, a i kada se spomenu, smatraju se žrtvama “terorizma”, bez imena, prezimena i identiteta. „Kolateralne žrtve”. Usputna šteta. Kao da nisu postojali, iako je svaka imala porodicu, braću i sestre i roditelje. Zapad je vodio krstaške ratove, bio kolovođa imperijalizma i kolonijalizma, ekonomski osakatio Bliski istok, pljačkao naftu, postavljao prozapadne diktature, učestvovao u vojnim intervencijama i državnim udarima, crtao granice, stvorio Izrael...Upravo su ove pojave ojačale radikalizam među islamskim svijetom, koji se javio kao prirodna reakcija zapadnom ugnjetavanju. Više od 14 godina u Vašingtonu s radošću slušaju govore i tirade cioniste Netanjahua, u čijoj se knjizi "Kako će Zapad pobijediti“ objašnjava na koji način se može “okončati terorizam”. Njegovi savjeti uvukli su regiju u haos iz kojeg će se teško izvući. Svjetska politika dijeli se na ono što se dešavalo prije 11. septembra i ono što se dešava nakon 11. septembra 2001. godine. Neki su rekli da se 11. septembra 2001. godine odigrala prva bitka Trećeg svjetskog rata, a Džordž Buš izjavio kako je tog dana počeo novi krstaški rat. Vrijeme prolazi, bitke se nastavljaju…To nam je, između ostalog, donio utorak, 11. septembar 2001. godine. Ko preživi, pričaće…

(Napisao Mladen Marić na svojoj facebook stranici) 

tagovi