SAHAR

SaharTV - Analitičar strateških pitanja regiona Zapadne Azije, Hasan Hardan, u svom članku objavljenom u libanonskom listu „Al-Bena'“, piše da su milionske demonstracije protiv američkog vojnog prisustva u Bagdadu bile treći šamar Donaldu Trumpu.

Svi oni koji su vidjeli milionske demonstracije koje su održane u Bagdadu, donijeli su jasan zaključak da je Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, primio treći šamar, nakon rezolucije parlamenta Iraka u vezi s poništenjem sigurnosnog sporazuma s Vašingtonom i iranskog raketnog napada na američke vojne baze u toj zemlji. Vašington je bio primoran progutati to poniženje i ne pokazati nikakvu hitnu ili ozbiljnu reakciju na iranske napade na američke vojne baze, piše analitičar i tvrdi da su demonstracije koje su u petak, 24. januara, održane u iračkog prijestolnici nosile šest važnih poruka Americi.

Prvo, vojno prisustvo Sjedinjenih Američkih Država i drugih zapadnih zemalja nema podršku naroda, a rezolucija iračkog parlamenta održava volju naroda. To znači da Amerika više nema službeno ni narodno uporište u Iraku, i da je nastavak vojnog prisustva te zemlje u Iraku nezakonito.

Drugo, irački narod stoji uz grupe otpora i spreman je započeti oružani otpor protiv američkog otpora. Naravno, u slučaju da se Amerikanci ne povinuju volji iračkog naroda i ne napuste teritoriju te arapske zemlje mirnim putem, bez postavljanja uslova.

Treće, Donald Trump ne može nastaviti igrati na kartu političkih razmirica i spletki među Iračanima kako bi opravdao prisustvo svojih vojnih snaga u toj zemlji, nastavio se uplitati u unutrašnja pitanja Iraka i pljačkao naftna bogatstva.

Četvrto, američki narod je shvatio da ih Donald Trump laže, jer ih je prethodno uvjeravao da američko vojno prisustvo u Iraku ima potvrdu i podršku javnog mnijenja i većine građana te zemlje, i da parlamentarna rezolucija o okončanju vojnog prisustva, zapravo, nije odraz volje iračkog naroda. Ukoliko američka vlada bude insistirala da njena vojska ostane u Iraku, morat će platiti mnogo veću cijenu, već onu 2003. ili 2011.god, jer je irački otpor danas mnogo jači i iskusniji, a posjeduje i široku podršku naroda.

Peto, irački narod dobro zna koji su ciljevi američkog vojnog prisustva u njihovoj zemlji. Oni znaju da je borba protiv terorističke skupine ISIL samo izgovor za pljačku. S druge strane, Amerikanci nastoje iskoristiti krize u zemlji i stvoriti različite spletke i smutnje među Iračanima, kako bi proširili svoju hegemoniju i krali iračku naftu.

Šesto, Donald Trump nakon demonstracija održanih u petak svoju političku budućnost vidi u opasnosti. Ukoliko bude i dalje insistirao na ostanku u Iraku, mogao bi izazvati oružane napade grupa otpora na američke baze i smrt američkih vojnika, i tako izgubiti na sljedećim predsjedničkim izborima. Američka javnost ne bi mogla podnijeti ulazak u novi rat, a Trump im je obećao da će ih držati podalje od ratova, i to nakon što je objavljeno da su ratovi u Iraku i Afganistanu američku privredu i porezne obveznike koštali 7 triliona američkih dolara.