SAHAR

SaharTV - Malo vjerovatno je da se rat neće dogoditi jer je Trumpova administracija učinila toliko provokativnih koraka protiv Irana prije napuštanja sporazuma, a atentat na generala Sulejmanija je najnoviji i najveći.

Atentat Sjedinjenih Američkih Država na vrhovnog iranskog antiterorističkog generala, Kasima Sulejmanija, prošlog petka, bio je trenutak prekreta, a spoznaja stvarna: Trumpova administracija izaziva rat.

Ni Trump ni njegovi poručnici to ne bi priznali, naravno. Zapravo, oni tvrde suprotno. Ali, šta bi drugo osim rata mogli tražiti atentatom na istaknutog generala s oružanim snagama jedne suverene zemlje? Posljednji put kada su Sjedinjene Američke Države učinile nešto slično otvoreno, kao u slučaju generala Sulejmanija, bilo je kada su ubile japanskog admirala Isorokua Jamamotoa 1943.god.

Mogli bi postojati brojni razlozi zašto Trumpova administracija želi inostrani sukob: on bi mogao odvratiti pažnju i energiju od Trumpovog opoziva. Možda se i nada da bi mogao pobijediti na izborima pokušavajući izgledati moćno protiv stranog neprijatelja. Ili bi on mogao biti jednostavno impulsivna budala koja je iscrpila svu američku birokratiju i mudro vojno zapovjedništvo, kompetente osobe koje su za njega mogle sagledati posljedice potencijalnih pogrešnih koraka.

Sjedinjene Američke Države tvrde da je general Sulejmani planirao neposredne napade na SAD. To je laž, a američki zvaničnici su i sami odbacili tu tvrdnju. Prema izjavama iračkog vršitelja dužnosti premijera, Adela Abdul Mahdija, Sulejmani je za vrijeme atentata bio uključen u nastojanja deeskalacije tenzija sa Saudijskom Arabijom.

Ali, slušajte pažljivo. Očita logika iza tog pojašnjenja je da možete ubiti stranog lidera, vojnog ili civilnog, jer mislite da vas planira napasti. S takvim obrazloženje, Iran bi sada mogao izvršiti atentat na bilo koji broj američkih ili izraelskih zvaničnika.

U Iranu niko ne želi rat. Zemlja se već bori protiv Amerike na ekonomskom frontu, gdje su sankcije počinile mnogo štete. Ali, atentat na generala Sulejmanija, vojnu ličnost koja je često izbjegavala politiku i koja je bila veoma popularna među iranskim narodom, Iranu daje malo razloga da vjeruje da Amerika ne planira izazvati rat.

To je put na koji se uputila Trumpova administracija kad je izašla iz multilateralnog sporazuma s Iranom i počela provokativno sabotirati iransku ekonomiju.

Rat tada nije bio neizbježan, kao što, teoretski, nije neizbježan ni sada, ali je malo vjerovatno da se on neće dogoditi jer je Trumpova administracija učinila toliko provokativnih koraka protiv Irana prije napuštanja sporazuma, a atentat na generala Sulejmanija je najnoviji i najveći.

Zbog nagomilavanja svih tih provokacija atentat je prekretnica za Iran i Ameriku. To je tačka bez povratka.

Istovremeno, ne čini se da će Iran dati Trumpu rat uskoro. Iran će biti mudar i dozvoliti da prođe neko vrijeme za Trumpov opoziv. I za američke predsjedničke izbore, također.

A ako će se Iran osvetiti, logično je pretpostaviti da bi cjelokupno vojno ili civilno osoblje uključeno u komandni lanac u zračnom napadu u kojem je ubijen Sulejmani, uključujući i Trumpa, moglo biti potencijalna meta: sekretar odbrane, vojni šefovi, operateri radara i drona, vojnici koji su dron napunili eksplozivom, osoblje uključeno u zavjeru o atentatu, potencijalni doušnici itd.

Da li to zvuči kao prevelik udarac za Iran? Možda, ali u ratnim vremenima, zemlje stiču nevjerovatnu snagu.

Svaka odmazda vjerovatno će izazvati narednu odmazdu. I to će u osnovi biti rat. Nema povratka u vrijeme. Nema prekidača. Sjedinjene Američke Države nisu u stanju poništiti svoje ciljano ubistvo generala Sulejmanija.