• Djeca žele odrasle koji preuzimaju odgovornost

Donosimo dio teksta iz nove knjige cijenjenog danskog obiteljskog terapeuta Jespera Juula, vrlo poznatog i u našim krajevima, a dio je njegove nove knjige "Kako biti vođa vučjeg čopora" koja izlazi u izdanju naklade kuće OceanMore

Odakle to znate? Iz iskustva. Djeci koja odrastaju u obiteljima u kojima nema dovoljno vodstva odraslih nije dobro i ona se ne mogu pravilno razvijati. Čini se da za to postoje dva razloga. Jedan je što djeca, istina, vrlo dobro znaju sve svoje želje i željice, ali nisu svjesna svojih osnovnih potreba. Drugi je razlog što nam treba kvalificirano vodstvo kako bismo se mogli prilagoditi nekoj kulturi - nije važno kojoj - i u društvu i u obitelji. Drugim riječima: djeca su rođena i te kako mudra, ali nedostaje im praktično životno iskustvo, sagledavanje situacije te sposobnost predviđanja. Kako bi stekla tu sposobnost, potrebni su im odrasli. Svakako moramo shvatiti da su vodstvo i odgoj dvije posve različite stvari, iako se ta dva pojma neprestano brkaju i u svakodnevnom govoru čak upotrebljavaju kao sinonimi. Kako bi se podignulo i odgojilo dijete, odrasli moraju preuzeti vodstvo. Ako on ili ona to ne može, odnosno ne želi ili ako je vodstvo destruktivno, uspjeha neće biti - odrasli neće postići svoje ciljeve, a dijete se neće razvijati i izgraditi svoju osobnost. Točnije, naslov ovog poglavlja trebao bi glasiti: Kako bi se između odraslih i djece ostvarili plodonosni i čvrsti odnosi, odrasli moraju preuzeti vodstvo. Every team needs a captain, svaka obitelj treba vođu vučjeg čopora.

Već četrdeset godina radim kao obiteljski savjetnik i obiteljski terapeut. Svako doba nosi svoje teme i izazove; posljednjih dvadeset godina susretao sam sve više roditelja iz svih društvenih slojeva koji su se žalili zbog jutarnjeg ustajanja i spremanja, spavanja, jela i sličnog. Te stvari same po sebi nisu “problematične”, ali činjenica da se roditelji i djeca moraju boriti s njima jasan je znak da nedostaje vodstvo. To ne znači da je roditeljsko vodstvo prije bilo bolje - u smislu da je služilo dobrobiti i zdravom razvoju djece. Ali ono je bilo jasnije i konzistentnije, pa je zbog toga bilo manje otvorenih sukoba. Danas toliko spominjana želja za takvom vrstom roditeljskog vodstva zvuči kao da su današnji roditelji zabunom pritisnuli krivi gumb i sad jednostavno moraju pritisnuti onaj pravi. Kao što sigurno znate, to, nažalost, nije baš tako jednostavno. No nisu se samo roditelji našli u poteškoćama.

Prije nekoliko godina na jednom sam se predavanju vrlo kritički osvrnuo na odgojnu metodu koja je tad bila u modi, a vodi se načelom nagrađivanja pokorne i poslušne djece. U stanci mi je voditeljica jednog malog vrtića gotovo postiđeno rekla kako je u dogovoru s odgojiteljicama uvela baš tu metodu na koju sam se upravo vrlo kritički osvrnuo. Razlog: »Na kraju dana djecu nismo mogli navesti na to da pospreme kutak za igru.« Moj je odgovor glasio: Ako odraslima u jednoj ustanovi za dnevnu skrb djece ne polazi za rukom u skupini štićenika od tri do šest godina uspostaviti ozračje i kulturu suradnje i sudjelovanja, onda ti odrasli hitno moraju preispitati svoju sposobnost da grade međuljudske odnose, kao i međusobne odnose i svoj koncept vođenja te sve to iz temelja promijeniti. Primitivnom metodom manipulacije djecom to sasvim sigurno nisu napravili. Kad je riječ o vodstvu unutar obitelji, u školama ili u poduzećima, odnos između vođe i onih koji su vođeni tradicionalno se definira kao odnos subjekta i objekta - s djetetom ili namještenikom kao objektom. U međuvremenu znamo da odnos subjekt-subjekt1 bolje funkcionira za sve njegove sudionike, da je konstruktivniji i plodonosniji te da u većoj mjeri pridonosi zajedništvu. Takav odnos uspješniji je zato što pruža zadovoljstvo, što je zdraviji i produktivniji. Shvatio sam da ta spoznaja otvara vrata novoj paradigmi za koju tad još nije bilo adekvatnog pojma. Načelno gledano, riječ je o ravnopravnom dostojanstvu, na koje ima pravo svaki čovjek; ono je odlučujuće za kvalitetu nekog odnosa. Ja sam se stoga odlučio za pojam »ravnopravnog dostojanstva« - i između muškarca i žene, ali i između odraslog i djeteta.

Idealno vodstvo odrasle osobe moglo bi se opisati ovako: ono je proaktivno, fleksibilno, temelji se na empatiji, dijalogu i savjesti.

(Roditelji) 

Mar 06, 2018 08:27 Europe/Sarajevo
komenatari