Sep 02, 2019 08:20 Europe/Sarajevo
  • Naglasak Turske na članstvu u NATO-u

Turski predsjednik kaže da Ankara nema namjeru napustiti NATO i okrenuti leđa svojim saveznicima u toj organizaciji.

Recep Tayyip Erdogan rekao je da su nedavni napori Ankare za nabavku ruske odbrambene opreme usmjereni na osiguranje Turske. Istovremeno, Turska još uvijek planira pristupiti Organizaciji Sjevernoatlantskog pakta - NATO-u.

Primjedbe turskog predsjednika pokazuju da Turska, unatoč kupovini vojne opreme od Rusije i protivljenju američkoj politici i Organizaciji Sjevernoatlantskog pakta (NATO), ostaje posvećena suradnji s istim i nije voljna odstupiti od zapadnih politika. Turska je članica vojne  organizacije NATO od 1952. godine. Međutim, napetosti između vlade Ankare i ostalih članova Organizacije, posebno Sjedinjenih Država, pojačale su se posljednjih godina. Napetosti su bile i pojačavaju se u raznim političkim, vojnim i sigurnosnim sferama. S obzirom na te činjenice, treba sačekati i vidjeti koja je svrha predsjednika i istraživačkog centra Turske po ovom pitanju?

Što se tiče turske suradnje sa američkom i NATO vojskom, moramo se vratiti nekoliko godina unatrag. Činjenica je da američka vlada i zvaničnici Sjevernoatlantskog pakta (NATO) nekoliko godina dovode u pitanje politiku Ankare u vezi s nizom regionalnih pitanja i protive se boravku istih u ovom paktu. Na primjer, poznati američki analitičar Joe Usbiker rekao je u  martu 2016. godine za televizijsku mrežu u Čikagu sljedeće: "Turska već pet godina podržava teroriste u Siriji. Teroriste, čijie ruke su isprljane krvlju više od 200.000 ljudi. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan namjerava ubiti još više ljudi."

Ne pominjući američke zločine i zločine drugih pripadnika vojne organizacije NATO koji borave u Siriji, Iraku i drugim zemljama i strateškim regionima svijeta, ovaj američki stručnjak je dodao:"Pitanje je, jesu li Turci spremni na poraz? Mislim da, ako Ankara želi pomoći teroristima u Siriji, može računati na potporu i podršku NATO-a samo u riječima."

Te izjave zapravo pokazuju da su od 2011. godine, kada je izbio rat u Siriji, kojeg su potpalile SAD i NATO, uz saradnju s nekim zemljama iz regije, Turska i njeni saveznici imali različite ciljeve. Treba reći da su čelnici vlade Ankare, umjesto da imaju u vidu dugoročni nacionalni interes Turske, razmišljali o napredovanju i demonstraciji vojnih sposobnosti Turske. Međutim, NATO i SAD značajno su umanjili podršku Turskoj. U općenitom pregledu saradnje Turske sa Zapadom i Rusijom, valja napomenuti da, uprkos oštrim razlikama Turske i SAD-a i Evrope, te dobrim odnosima s Rusijom, vladini dužnosnici Ankare nerado podržavaju Zapad zbog povijesnih strahova Turaka od Rusa. Vladini dužnosnici iz Ankare nisu spremni da se izvuku ispod kišobrana potpore Zapada i  Sjevernoatlantskog pakta - NATO, te da prepuste svoju budućnost Rusiji, u vremenu kad Rusija može biti bolji saveznik za Ankaru od Evrope i Amerike. 

komenatari