Trampova uloga u rasističkim zločinima u SAD-u
S Trampovim dolaskom u Bijelu kuću usljed razvoja i napretka tehnologije širom svijeta, rasizam je ušao u novu fazu u situaciji kada se nalazimo u 21. stoljeću, gdje se ljudska prava trebaju poštivati više nego prije i uz veća jamstva i kontrole, ali u Americi to nije slučaj.
Ne može se reći da je rasizam u Americi rezultat prisutnosti Donalda Trampa u Bijeloj kući, jer je američko društvo decenijama svjedočilo ovom ružnom fenomenu, ali veći dio Amerike svjedočio je rasizmu koji je izvršio masovna ubistva svog domicijelnog stanovništva (Indijanaca) i okončao milione života. Međutim, s Trampovim dolaskom u Bijelu kuću u sjeni promjena, događaja i napretka tehnologije širom svijeta, rasizam je ušao u novu fazu u situaciji kada se nalazimo u 21. stoljeću, gdje ljudska prava treba poboljšati više nego prije uz izražajnije garancije, nadzor i poštivanje.
Dva oružana incidenta u Ohaju i El Pasu nisu posljednji, ali ih se može smatrati službenim zataškavanjem rasizma koje se nijedan američki predsjednik nije usudio poduzeti posljednjih decenija.
Ovdje se može ukazati na neke ranije događaje Trampove ere i napad u Šarlotsvilu 2017. te pojavu krajnje desnih i bijelih supremacista bez negativnih implikacija ili zakonskih gonjenja.
Primjetno je da je Trampov stav o događajima iz augusta i izražavanje simpatija prema desničarima bilo je presudno u osiguranju zagovaratelja ovog stajališta. Smatra se da je rasističko nasilje u Sjedinjenim Državama uvećavano s pozitivnim stajalištima Trampa i njegovog tima te odluka predsjednika koje potiču nasilje.
Ove odluke omogućuju rasistima da poduzimaju akcije gore od napada u Ohaju i El Pasu, a pratioci američkih internet stranica i stranica na društvenim mrežama također su svjedoci porasta nasilnih incidenata s rasističkim pozadinama koji za metu nemaju samo određene grupacije, nego ciljaju crnce, Latinoamerikance, Azijce i Arape.
Jedan od razloga rastućeg osjećaja rasizma bilo je širenje njihovog djelokruga, što je imalo za cilj čak i zvaničnike i članove Kongresa, uključujući demokrate poput Elhan Omar, Rašije Talib, Aleksandrije i Okasije Kurtiz.
Elhan Omar je bilo zaprijećeno ubistvom ne samo zbog rasizma i mržnje od bijelih supremacista, već velikim dijelom i zbog Trampovih izjava i tvitova upućenih Elhan Omar i njenim kolegama. Trampova uloga u poticanju ove pojave pokazuje i naglašava da se posljedica toga neće limitirati samo na pucnjave i prijetnjama smrću.
Znakovi Trampovog uspona mogu uključivati i njegovo povjerenje na anketama, jer je u Sjedinjenim Državama mogao privući pristalice krajnje desnice zbog svog negativnog stava prema strancima i zbog negativnog stajališta.
Ali sada se može pretpostaviti da će oficijelno priznanje rasizma u Americi otvoriti vrata povratku te zemlje na početak prošlog stoljeća.
Međutim, ovaj rasizam ciljat će ne samo na crnce, već i na one koje krajnja desničarska skupina gleda kao na strance, i ne bi bilo neobično vidjeti nacionalnu katastrofu koja cilja na sve one koji gledaju na strance rasistički i ksenofobično.
