Aug 03, 2019 07:06 Europe/Sarajevo
  • TRUMPOVI NAPORI ZA PRELAZAK IRANSKE BARIJERE PRIJE IZBORA; HOĆE LI USPJETI?

Prije nekoliko hefti bivši američki ambasador Kim Darush kritizirao je američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegov stil upravljanja u Bijeloj kući nazivajući ga glupom osobom, ali ono što je bilo najzanimljivije je njegov razgovor o nuklearnom sporazumu s Iranom.

Rekao je da je Trump napustio sporazum iz jednog razloga, a taj razlog je što isti potpisan u vrijeme Baracka Obame, tako da je cilj izlaska Trumpa iz nuklearnog sporazuma potkopavanje uspjeha koji je Obama postigao.

Ova činjenica odražava se na američku politiku prema Iranu.

1. Trumpovo protivljenje nuklearnom sporazumu nasuprot tvrdnji Washington. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu i neke arapske zemlje nisu zadovoljni navodnim iranskim pokušajima da se domogne nuklearnog oružja, jer je Trump svjestan da je iranski nuklearni program miroljubiv i civilnog karaktera. Stoga je njegova kontroverza oko iranskog navodnog napora za dostizanjem do nuklearnog oružja samo da podigne razinu zahtjeva i uvjeta protiv Teherana koje je izrazio američki državni sekretar Mike Pompeo.

2 - SAD zna da Iran nikada neće popustiti zahtjevima i uvjetima Washingtona, pogotovo što su nedavni događaji u regiji dokazali moć Irana i pokazali da je to regionalna ekonomska, politička i vojna težina (od naftne krize do regionalnog razvoja). Dakle, Bijela kuća (osim tzv. tima 'B') dobro je svjesna da su njihovi zahtjevi neispunjivii, s obzirom na to da je iranski čvrst stav prema Trumpovom pregovaračkom pismu koje je proslijedio japanski premijer Sheenzo Abe i iransko protivljenje bilo kakvim pregovorima sa nekozistentnim Sjedinjenim Američkim Državama je veoma dobro pokazalo moć Irana američkoj vladi.

3 - Situacija u regiji se promijenila u korist Irana, a prvi pokazatelj toga je bila nesposobnost Washingtona da obuzda Iran u Perzijskom zaljevu u kontekstu krize s naftnim tankerima, pogotovo što se Europa nije udostojila da prati Washingtonovu politiku u Perzijskom zaljevu, a Ujedinjeno Kraljevstvo je do ovog trenutka imalo jasan stav o tom pitanju. Drugi znak ove promjene jesu prijedlozi Washingtona Iranu za izravne i bezuvjetne razgovore do te mjere da je Mike Pompeo izrazio spremnost da posjeti Teheran. Dakako, neki drže da su američki prijedlozi  zapravo politika  za traženje alibija od Teherana u slučaju bilo kakvog napada na Iran, ali činjenica je da SAD razumije posljedice bilo kojeg vojnog napada na Iran i njegove negativne učinke na njegove interese.

4. Predmet nuklearnog sporazuma (ir. BARDŽAM) za Trumpa nije toliko važan instrument u vrsti pristupa dogovoru s iranskim nuklearnim programom, već za njega je važno povlačenje iz nuklearnog sporazuma kako bi potpisao novi sporazum, ali da se te desi s njegovim potpisom, kako bi ga mogao učiniti snažnim pobjednikom na predsjedničkim izborima u SAD-u 2020. godine i kako bi si mogao obezbijediti pobjedu na izborima. Međutim, Trump se suočava s velikim izazovom, a to je uvjeravanje Iranaca da se vrate pregovorima, pogotovo što Iranci insistiraju na povratku sporazumu potpisanom 2015. godine i ukidanju američkih sankcija protiv Irana kako bi nakon toga razgovarali o novim pregovorima.

Ovo podsjeća na talačku krizu Amerikanaca 1979. godine nakon trijumfa Islamske revolucije kojom je Teheran profesionalno upravljao, a što je u konačnici dovelo do poraza američkog demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera na predsjedničkim izborima i pobjede republikanca Ronalda Reagana i njegov dolazak u Bijelu kuću doveo je do toga da je pitanje talaca centralno pitanje u određivanju imena novog američkog predsjednika u to vrijeme.

komenatari