Daeš je poražen u Siriji i Iraku, a ta zasluga pripada kome?
Američki politički i vojni dužnosnici pokušat će preuzeti punu zaslugu za poraz Daeša, ali dokazi pokazuju nešto drugo...
Tamna epizoda modernog vremena se završava. Sile zla suočene su s ukupnim porazom u Siriji i Iraku. Sa njihovim lažnim kalifatom razoreni su i ostali su bez ikakvih uporišta, ali ipak Daeš se nada da će produžiti svoje postojanje u nekoj vrsti gerilske borbe protiv sirijskih i iračkih snaga, kao i protiv njihovih saveznika.
Američki politički i vojni dužnosnici pokušat će preuzeti punu zaslugu za poraz Daeša, ali dokazi pokazuju drugačije. To da je uloga SAD-a u pobjedi nad Daešom, osobito u Iraku, isključivo rad koalicije pod vodstvom SAD, je velika laž i neistina. Kako su se Sjedinjene Države borile u Siriji moglo se vidjeti u slučaju Rake (Raqqa), koja je doslovce svedena na ruševine i velike žrtve među civilima.
Prije godinu dana kada su korporativni mediji prozivali Al Kaidu i njene saveznike u Istočnom Alepu, koji gotovo svakodnevno izvještavaju o uništenju "posljednje bolnice", da je to "genocid u Alepu koji je sveden na ruševine", dovoljno govori o tome.
Daeš nije mogao biti poražen samo pomoću zračnih snaga. Kopnene snage su te koje su se u pravoj borbi i konačnoj pobjedi dokazale i bile ključne. Iako korporativni mediji i američki vojni zapovjedi žele tu pobjedu nad Daešom pripisati sebi, tvrdeći da kurdske paravojne snage Sirije i Iraka jesu snage koje su dovele Daeš na koljena i da su kurdske snage najjače u regiji, ta izjava ne može biti dalje od neistine.
U Iraku su se Kurdi odlučno borili protiv Daeša, pogotovo u Kirkuku, ali njihove pobjede ne bi se postigle bez ogromne podrške američkih i zapadnih vlada u oružju, obuci i uz svoju kampanju koja je uglavnom bila lokalizirana na područjima kurdskih vojnih operacija. U oktobru, nakon referenduma za iračku kurdistansku neovisnost, koju je iračka Vlada odbila, Iračke oružane snage gurnule su djelatnike iz Kirkuka i zaprijetile im vojnim akcijama, ako pokušaju raditi na odvajanju od Iraka. Njihovi američki "saveznici" također su se spustili, ostavivši iračke kurde same i bez ikakve podrške stranih naroda. Jedini Izrael im je ostao vjeran.
U Siriji, američki projekt "Sirijske demokratske snage" dijele letke na kojima se spominje poraz Daeš u pokrajini Hasakah, te na nekim dijelovima istočnog Alepa i pokrajine Deir Ez Zor gdje je njihov napredak bio brz, i to samo s jednim ilje da se ukradu naftna polja na istočnoj obali Eufrata.
U Raki Daeš je sa zapada napadnut od strane Sirijskih oružanih snaga i SDF s istoka. Kurdske i američke snage sklopile su dogovor s Daeš da evakuiraju grad Raku i koncentriraju svoju borbu protiv sirijskih snaga u Deir Ez Zoru, što nam nije ostavilo nikakvu drugu pretpostavku nego da je Daeš konačno i javno se pojavio kao još jedan od mnogih američkih pijuna koji je bio u igri protiv Sirije i Iraka.
To je nešto što smo već znali, i nešto što je bivši američki državni sekretar John Kerry potvrdio u audio zapisima na sastanku s članovima sirijske "oporbe" u nizozemskoj misiji Ujedinjenih naroda 2016. godine.
Sa nedavnim svjedočanstvom bivšeg glasnogovornika "Sirijskih demokratskih snaga" Talala Sila (koji su prebjegli u Tursku) danim u intervjuu Agenciji Anadolu, imamo čvrste dokaze o takvom zahtjevu. Čak i sada dok pišem, Daeš je prešao preko rijeke Eufrata od istočne obale i napao sirijske položaje sjeverno od al-Bukamala. Napad nije uspio, ali pitanje je i dalje: Jesu li SDF i njihovi američki saveznici ozbiljni u borbi protiv Daeša na istočnoj obali Eufrata, jer još uvijek imaju sposobnost za takve napade?
Daeš je savršen alat za Sjedinjene Države da oslabe Siriju i da ga koriste kao pritisak protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Trošak je bio vrlo visok i plaćen je sirijskoj krvi, ali moramo biti svjesni da američki vojni i politički dužnosnici više ne zanimaju sirijski životi.
Unazad u 2015. godini bivši ravnatelj CIA-e Michael Hayden izjavio je kako bi borba protiv Daeša mogla trajati "trideset godina". Američka koalicija vodila je antarsku kampanju protiv terorističke organizacije za više od godinu dana, a tada je Daeš postao jači i veći. Američka akcija protiv Daeš nije bila stvarna prijetnja za tu terorističku organizaciju. Daeš je prodavao ukradenu naftu preko Turske trećim stranama, te je svakodnevno zaradivši milione, a hiljade stranih državljana još uvijek dolaze u Siriju i Irak da se pridruže lažnom kalifatu. Nemoguće je vjerovati američkoj nesposobnosti da ozbiljno ošteti Daeš, a osim toga nije moguće da je Daeš bio previše jak čak i za američke koalicijske snage. Ruska se intervencija pokazala efikasnija i pokazala je svijetu kako se nositi s tom terorističkom organizacijom, udarajući na konvoje nafte, skladišta oružja i opskrbne putove. Daeš se počeo raspadati ostavljajući SAD i Zapad doslovno u šoku, a propaganda zapadnih medija usmjerila svoje napore prema okrivljivanju ruskih snaga kako su žrtve bili „civili“. Takvo što su spominjali čak i prije nego što su prvi ruski ratni avioni zapravo dejstvovali.
Nedavno smo imali jednu komičnu epizodu koju je izvodio američki državni sekretar Rex Tillerson, koji je pozvao iranske milicije iz Irak da se vrate kući, potpuno nesvjesno ne znajući da je Irak zapravo njihov dom. Je li to bilo čisto neznanje ili jednostavna glupost? Neka javnost odluči. U svakom slučaju, američke snage bi trebale ići kući, a ne trupe koje brane irački teritorijalni integritet.
Govoreći o ideologiji Daeša, ne postoji takva stvar, bez obzira koliko su zapadni "stručnjaci" težili spinirati očiglednu činjenicu. Možda ćete naći neke male razlike između Daeša i Saudije, ali u svojoj jezgri je ista ideologija, to jest selefizam, a zapravo je ovdje aktivna i njihova država ideologija. To je prirodno, budući da je Saudijska Arabija vodeći državni sponzor terorizma u svijetu i bez njihove financijske i vojne podrške terorističkim skupinama u Siriji, Daeš nikad ne bi bio jak ovoliko. Američke i saudijske neugodne optužbe da je Iran vodeći državni sponzor terorizma također je prirodan jer se Iran pokazao kao žestoki neprijatelj Daešu i drugim taktičkim terorističkih skupina. Iran je uništavajući američke planove kontinuirano i neprestano porazio lažnu predstavu Amerike koji na ovaj način želi opravdati svoje prisustvo u regiji. Danas prava"osa zla" na Bliskom istoku je Saudijska Arabija, Izrael i Sjedinjene Države koje su regiju zapalile. Njihovi teroristički opunomoćenici bit će poraženi, samo je pitanje vremena.
Glasnogovornik Pentagona Eric Pahon priznao je da se 2.000 vojnih snaga SAD-a nalazi u Siriji u "borbi protiv“ Daeša, iako su priznali samo 2.000, realni broj je vjerojatno puno veći. Samo trebamo pogledati desetke ruskih žrtava u usporedbi s američkim žrtvama, kojih nema. Daeš nikada nije napao američke trupe. Ta činjenica govori za sebe tko je ozbiljan u borbi protiv Daeša. Optužbe će se nastaviti od strane korporativnih medija i "stručnjaka", ali stvarnost je mnogo drugačija. Na kraju, historija će biti sudac. Historija koju će napisati oni koji su stvarno pobijedili Daeš.
(BalkanSahar)
