SAHAR

U ime Boga!

Od početka Islamske revolucije 1979.godine vanjska politika Irana je uređena i vodi se na osnovu principa međunarodnog prava i međunarodnih zakona i normi, a ravnopravan suverenitet zemalja i nemiješanje u unutarnja pitanja drugih predstavlja prioritet u odnosima sa drugim državama. Narod Irana je nakon trpljenja višedecenijskog teškog tereta diktature i ovisnosti o velikim silama, posebno Americi, i njihovog  svakodnevnog uplitanja u njegova unutarnja pitanja, uz blagodat uspostave demokratske vlasti gajio nadu da će konačno, odnose sa susjedima urediti na osnovu jednakopravnosti i bratstva i daleko od neregularnih političkih, privrednih i vojnih utrka, a Vlada Irana je svoju miroljubivu politiku, čija je osnova prijateljstvo i suradnja umjesto neprijateljstva i krvoprolića, od samog počekta pokazala građanima svijeta. Nasuprot tomu, ponašanje Amerike i njenih saveznika u regionu Perzijskog zaljeva je uvijek bilo kreirano na izbjegavanju prihvatanja realnosti Irana i regiona te uzaludnom pokušaju za činjenje neuspješnim demokratije i nezavisnosti kojoj teži velika iranska nacija.

Od samih početaka  revolucije, Amerika je, pribjegavajući intervencionističkim, destruktivnim i neprijateljskim postupcima prema novouspostavljenom sistemu u Iranu, praktično radila na rušenju islamskog sistema u Iranu. Neporecive su radnje Amerike u državnom udaru, teroru, širokoj podršci Sadamu Huseinu tokom nametnutog rata protiv Irana pa čak i upotrebi hemijskog oružja od strane režima Sadama Huseina, secesionističkim postupcima, obaranju putničkog aviona i stotini drugih urota protiv Islamske Republike i velikog naroda Irana. Amerika je, čak i prije Islamske revolucije, državnim udarom protiv vlade izabrane od strane naroda u 1953. godini, bila dokazala svoje neprijateljstvo prema demokraciji i svoju permanentnu historijsku podršku diktatorima i pučistima.

Terorističke grupe, koje su tokom proteklih 38 godina dobile utočište kod Amerike i odatle djelovale protiv naroda Irana, ubile su više od 17 hiljada građana Irana tokom prvih godina nakon pobjede Islamske revolucije. Nasuprot tomu, Islamska Republika Iran je uspjela da, uspostavljajući najveći stepen stabilnosti u sigurnosti u zemlji, uz napor i zalaganje sigurnosnih i savjetničkih snaga stane uz narod i vojno-sigurnosne snage vlada Iraka i Sirije i ostvari besprimjernu i stvarnu ulogu u borbi protiv terorizma, sprečavanju ovladavanja Isilovih tekfirovaca Damaskom i Bagdadom i Arbilom te iskorjenjivanju ovih grupa u Iraku i Siriji. Iskreni napori i zalaganje Oružanih snaga naše zemlje u suprotstavljanju teroristima koje je čak sadašnji američki predsjednik lično u toku predsjedničke utrke oslovljavao produktom Amerike, predstavljaju preciznu, učinkovitu i stvarnu radnju na isušivanju korijena ove zlokobne pojave. Za žaliti je što Amerika, umjesto napuštanja instrumentalnog korištenja terorista i priključenja revnosnim naporima Irana u borbi protiv terorizma, izvrće konstruktivne regionalne postupke naše zemlje.

Uloga Armije čuvara Islamske revolucije na prvoj liniji borbe protiv terorista u regionu je nedvojbena. Ova armija, kao dio Oružanih snaga Islamske Republike Iran, je, ponosnim i historijskim junaštvom, čvrsta prepreka naspram tekfirovskih terorista i faktor postepenog povratka spokoja građanima regiona te je nesumnjivo, doprinijela očuvanju nacionalnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Iraka i Sirije. Armija čuvara Islamske revolucije je, branivši teritorijalnu cjelovitost zemlje od vojske Sadama Huseina, nacionalni heroj Iran tako da bilo kakva strateška pogreška ili radnja Vlade ili Kongresa Amerika protiv nje izaziva ljutnju i gnjev iranske nacije i ista će biti suočena s odgovorajućom koherentnom i reakcijom koja izaziva pokajanje, a odgovornost za posljedice tog opasnog postupka će snositi isključivo predsjednik Amerike.

Amerika je izazivanje i intenziviranje nesuglasica među zemljama u regionu te potpirivanje rata i nesigurnosti u sklopu izazivanja utrke u naoružanju i pronalaska tržišta za oružje, definirala svojim interesima, međutim, kao regionalni interesi Iran definirani su dobrosusjedstvo, mir i stabilnost u osjetljivom regionu Perzijskog zaljeva. Nasuprot tomu, stoji politika aktualnog američkog predsjednika proklamovana u toku predsjedničke kampanje, koji je zvanično i otvoreno nesuglasice, rat i krvoproliće izmeđ Irana i Iraka označio u korist interesa Amerike i koji je nedavno oficijelno i otvoreno prethodnu suglasnost regionalnih zemalja s kupovinom ''lijepe vojne opreme'', rušilačke opreme koja se danas upotrebljava za ubijanje jemenske djece i staraca,  u vrijednosti od nekoliko stotina miliardi dolara, odredio kao preduslov za svoju prvu posjetu regionu.

Korijen regionalnih kriza, bilo da se radi o Afganistanu, Iraku, Siriji, Jemenu i Bahreinu, leži u nelegalnoj vojnoj i hegemonističkoj okupaciji i uplitanjima Amerike u regionu. Sa stanovišta Islamske Republike Iran, regionalna stabilnost ovisi o dijalogu, izgradnji uzajamnog povjerenja i zajedničkoj suradnji zemalja regiona i Iran je odlučan da aktivno ostvari  učinkovit i odlučujući doprinos u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u regionu. Planovi Islamske Republike Iran za okončanje rata i sukoba u Siriji i Jemenu su pozdravljeni od strane međunarodne zajednice i Iran je bio efektivan član u svim svjetskim inicijativama za okončanje ovih sukoba te je skupa s Rusijom i Turskom odigrao učinkovitu ulogu u smanjenju tenzija u Siriji, a i dalje je spreman da nastavi zajedničke napore sa generalnim sekretarom UN-a i odgovornim zemljama na svjetskoj sceni, među kojima  drugim stalnim članicama Vijeća sigurnosti i Evropskom unijom, u cilju okončanja sukoba i nasilja u regionu.

Zbog neprijateljske politike Amerike i njenih regionalnih saveznika, posebno Cionističkog režima, i na stotine milijardi dolara modernog naoružanja upućenog od strane Amerike u ovaj region čime je region pretvoren u magacin baruta, Islamska Republika Iran ne može biti indiferentna vezano za svoje odbrambene potencijale.Iskustvo nametnutog osmogodišnjeg rata režima Sadama Huseina protiv Irana u kojem su Amerika i njeni regionalni partneri vojnom, obavještajnom, logističkom, ekonomskom i političkom podrškom pomogli agresora i ne samo da su šutili naspram upotrebe hemijskog oružja od strane režima Sadama Huseina i istog u tomu pratili nego su sprječavanje Irana da se domogne minimalnih odbrambenih mogućnosti postavili kao svoj najvažniji strateški prioritet, nas je naučilo da se za čuvanje sigurnosti i nezavisnosti te zaštite građana i vođa države oslanjamo na domaće kapacitete iranske nacije i da ni na trenutak ne oklijevamo u stvaranju svoje legalne i nužne odbrambene moći. U tom kontekstu, raketni program Islamske Republike Iran jeste odbrambeni i s pristupom odvraćanja naspram prijetnji, čiji su domet i preciznost u skladu sa sigurnosnim okruženjem i vrstom prijetnji i isključivo je konstruisan za nošenje konvencionalnog oružja te se nastavlja intenzivno i u skladu sa odbrambenim programima države i o njemu se nikada nije moglo niti će moći pregovarati.

U stanju dok svi američki regionalni partneri s populacijom zbirno mnogo manjom od Irana, godišnje troše nekoliko puta veći iznos sredstava za vojni budžet od Islamske Republike Iran, kako onda da Iran, koji nikada nije izvršio agresiju ni na jednu zemlju i koji je okusio gorak okus agresije i nepokolebljive podrške Amerike i njenih regionalnih partnera agresoru, ne treba da raspolaže instrumentom odvraćanja naspram svakodnevnih prijetnji agresora?

Američka politika sukobljavanja s Iranom se takođe,  i u oblasti nauke napredne tehnolgije, nastavila tokom nekoliko proteklih decenija i Amerika je, poduzimanjem destruktivne politike, sprečavanjem legalne naučno-tehnološke razmjene, uvela sankcije protiv iranskog naroda u ovoj oblasti čiji je isključivi smisao zadržavanje Irana u zaostajanju na polju savremene tehnologije svijeta. S tim u vezi, zalaganje naših mladih znanstvenika za ovladavanjem miroljubivom nuklearnom tehnologijom od samog početka je praćeno pravljenjem negativne atmosfere, uvođenjem sankcija, sajber napadima i čak terorom nuklearnih znanstvenika naše zemlje. Iran je mnogo puta saopćio da isključivo teži upotrebi atomske energije u mirnodopske svrhe te oružje za masovno uništenje, poput nuklearnog, smatra smetnjom za međunarodni mir i sigurnost i ne poznaje nikakvo mjesto za ovakvo oružje u svojoj odbrambenoj doktrini. Izvještajem Međunarodne agencije za atomsku energiju, vezano za predmet poznat kao PMD, kojim su odbačene tvrdnje o vojnim nuklearnim aktivnostima Irana, još jedanput je potvrđena miroljubiva priroda nuklearnih aktivnosti Irana.

Prihvatanjem pregovora između Irana i zemalja 5+1 oko nuklearnog pitanja i činjenjem da ti pregovori poluče rezulat, mi smo pokazali svoju dobru volju za rješavanje jedne iskonstruisane krize te smo, iskrenim izvršavanjem svojih obaveza proisteklih iz Nuklearnog sporazuma, potvrdili da se pridržavamo svega onoga na šta se obavežemo. Nasuprom tomu, Amerika je u izvršavanju obaveza proisteklih iz Nuklearnog sporazuma od samog početka iskazala nemarnost i oklijevala je te je u brojnim slučajevima, posebno u mandatu aktualne adminsitracije, prekršila duh i tekst ovog sporazuma. Islamska Republika Iran je zvanično na Zajedničkoj komisiji registrirala slučajeve kršenja obaveza Amerike u implementaciji Nuklearnog sporazuma, posebno kada je u pitanju ukidanje sankcija te spečavanje stvaranja neophodne atmosfere za normalne trgovinske odnose između Irana i drugih zemalja. Tvrdnje američkog predsjednika po kojima se Iran ne pridržava Nuklernaog sporazuma nemaju vrijednost i međunarodni kredibilitet i iste, u trenutku dok Međunarodna agencija za nuklearnu energiju kao jedina instanca zadužena za ovo pitanje konstantno potvrđuje privrženost Irana svojim obavezama vezano za Nuklearni sporazum, ponovo potvrđuju činjenicu da Amerika nije pouzdan pregovarački partner.

Nuklearni sporazum je jedan važeći međunarodni dokument i besprimjerno dostignuće u oblasti suvremene diplomacije o kojem se niti može ponovno pregovarati niti se može mijenjati. Nuklearni sporazum nije bilateralni sporazum koji bi, povlačenjem jedne strane, postao nevažeći, već je kao dio Rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti  potvrđen od strane svjetske zajednice. Stoga, ostale strane i međunarodna zajednica ne trebaju dopustiti da američki predsjednik može ismijavati ovaj sporazum. Islamska Republika Iran neće biti začetnik napuštanja nuklearnog sporazuma, no, ukoliko se u sklopu ovog sporazuma ne budu poštivali prava i interesi Irana, završiće sa svim svojim obavezama i bez ikakvog ograničenja nastaviti svoje miroljubive nuklearne aktivnosti.

Amerika je trenutno, na međunarodnoj sceni izoliranija više nego ikada prije, a ispravnost i istinitost politike Islamske Republike Iran su jasni cijelom svijetu. Svijet je bio svjedok da su se tokom proteklih nekoliko sedmica većina zemalja svijeta mobilizirale u podršci Nuklearnom sporazumu i Islamskoj Republici te protivljenu politici Amerike. Međunarodna zajednica je prepoznala Islamsku Republiku Iran kao racionalnog i mudrog igrača na svjetskoj sceni koji se trudi za mir i koji ne pridaje značaj politici igrača koji svakim danom, napuštajući neki sporazum i neku međunarodnu organizaciju, sebe čine izoliranijim.

Razlike u politikama Irana i Amerike oko mnogih regionalnih i  svjetskih pitanja su jasna i neporeciva stvar. Američke vlade su od početka Islamske revolucije pa do sada, svojim konstantnim greškama u računici, te rezlike usmjeravale prema ispoljavanju otvorenog neprijateljstva prema iranskoj naciji. I pored ispoljavanja tog neprijateljstva čije su dvije glavne karakteristike prijetnje i sankcije, narod Irana je nastavio svoj put nezavisnosti i pravičnosti i Islamska Republika Iran se, uz oslanjanje na narodnu podršku i svoje unutarnje potencijale i pod mudrim i briljantnim vodstvom vrhovnog lidera čije su visoke misli zaslužne za moćno i ponosno kretanje Islamske Republike u savremenom periodu nakon Imama Homeinija, nalazi na vrhuncu svoje snage i moći. Novim vlastodržcima u Americi je bolje da ne zaborave lekcije iz četiri protekle decenije i da ne zaborave da su i vlade prije njih, koje su ponavljanjem sličnih besmislenih i ispraznih govora sebe postavile nasuprot naroda Irana, bile primorane da sramotno odstupe od svojih izjava. 

(SaharBalkan)